Kad je riječ o diplomaciji, nema slobode govora
Bilo je to u ranim godinama hrvatske službe vanjskih poslova. U Milanu se održavao skup tada još Sjeverne Lige, stranke koja je tada zagovarala odvajanje Padanije. Službenik hrvatskog konzulata u Milanu na skup je otišao, tvrdio je, iz osobnog interesa. Tamo je viđen, snimljen, alarmirana je hrvatska ambasada u Rimu: daje li to Hrvatska podršku odcjepljenju dijela Italije. Izvlačili smo se pred Talijanima tvrdeći kako je riječ o neiskusnom službeniku koji nema diplomatski status, ali nije bilo pomoći. Naprosto smo dali Talijanima manevarski prostor za napad. Koji nisu propustili.
Diplomacija se i danas često doživljava kao ugodan posao, šetuckanje po prijemima, ispijanje šampanjca. A ona je u 95 posto slučajeva ozbiljan i odgovoran posao. Javnost smatra kako je diplomatski imunitet prednost (bilo je i diplomata koji su smatrali da im pruža priliku za dodatnu zaradu, svi su odletjeli pa bili iz HDZ-a ili SDP-a). Nije, imunitet se diplomatima daje kako bi se maksimalno pridržavali zakona u zemlji u koju dođu: ako ga prekrše, neće biti kažnjeni, ali će osramotiti svoju zemlju. Kao diplomatkinja koja je krala u dućanu u Rimu. Imunitet ju nije zaštitio gubitka posla.
Diplomat koji odlazi na službu u drugu zemlju mora prihvatiti da zastupa samo službenu politiku svoje zemlje. Što god o njoj mislio - zato mnogi i ne ostanu u diplomaciji jer se s time ne mogu pomiriti. Ne postoji tu sloboda govora: riječ je o obveznom odnosu osobe i države. Znam mnoge strane diplomate u Zagrebu koji se ne slažu s politikom svoje zemlje, ali nigdje to službeno ni javno neće reći. Za diplomata u zemlji u koju je poslan postoji samo službena politika zemlje iz koje je stigao. Nedopustivo je, osim toga, da se diplomat upušta u komentiranje politike zemlje u kojoj se nalazi. Za to se nerijetko dobiva izgon.
Ako gospođa Elizabeta Mađarević sve ovo nije znala, tada nije smjela biti poslana na položaj u Berlin. Ako je znala, a pisala što je napisala, tada je jedino rješenje otkaz iz službe. Jer, teško je povjerovati da bi netko hakirao Facebook prve tajnice. To jest bi, ali ako je znao da je riječ o osobi koja gaji takve stavove.