Sve što se u ovom trenutku događa pripada političkoj odgovornosti predsjednika Karamarka. Ja ću odgovarati za budućnost jer sam se zbog budućnosti HDZ-a i Hrvatske kandidirao - rekao je nekidan Andrej Plenković, jedini kandidat za predsjednika HDZ-a koji će za par dana to formalno i postati, kad ga se priupitalo o načinu na koji se financirao HDZ. Uz jasne poruke da mu je neprihvatljivo financiranje stranke zajmovima od privatnih trgovačkih društava, kao i iz donacija kojima je porijeklo u stranom kapitalu (konkretno ruskom) koje su stigle zaobilazno (što je također zabranjeno), Plenković je rekao da s njegovim preuzimanjem stranke to više neće biti tako. I tu je on stavio točku. Smatra da ga se nema što više pitati o sumnjivim poslovima njegove stranke, jer on nema veze ni sa čime što je radio Karamarko.
Ali ne ide to baš tako. Nije to ispovijed, pa da se kao u crkvi ušeće u ispovjedaonicu, klekne na klupicu, prekriži i polušapatom svećeniku čije se lice nazire kroz drvene rešetke u kratkim crtama prizna ono najgore što se činilo. Potom se ušuti na koji trenutak i prihvati pokora od tri Očenaša, tri Zdravomarije i tri Slavaocu, sve izmoli i izađe van lak kao pero. Ovo čega se Plenković nastoji otresti je nešto sasvim drugo. I ne tiče se samo Karamarka. Tiče se cijelog HDZ-a čiji je i Plenković član. Kao prvo, nije Plenković došao izvana, a kao drugo, preuzeo je cijelu stranku s njenim cjelokupnim naslijeđem koje datira iz ere Ive Sanadera i ranije. Dakle, da bi nastavio voditi stranku prema tri temeljna načela koja si je sam zadao: da financiranje bude zakonito, da odluke koje se donose o prihodima ili rashodima budu transparentne, a da Predsjedništvo HDZ-a kao kolektivno tijelo o tome bude informirano, najprije mora temeljito počistiti to što je zatekao. Najbanalnije to znači vratiti sve sporne donacije i riješiti sumnjive financije, ali jednako tako detektirati i sankcionirati sve ljude iz stranke koji su na bilo kojoj razini umočeni u sklapanje ugovora o zajmu s PPD-om, te koji su pribavili ili makar pristali na donacije čije je podrijetlo iz ruskog kapitala, kao i one koje su stizale od osoba protiv kojih se vode kazneni postupci, od vlasnika firmi koje posluju s gubicima, ili onih čiji su prihodi manji od iznosa koji se poklanjao HDZ-u.
To je ono što se u ovome trenutku očekuje od Plenkovića i HDZ-a, no kada je riječ o financiranju stranaka, imaju i drugi što reći. Pa i SDP koji se vrlo rado hvali da im je sve transparentno i čisto. Ni oni, ako baš ne moraju, neće dati sve podatke o svojim izvorima prihoda, pa tako nerado navode kod kojih su poslovnih banaka podigli kredite. Uostalom, tijekom mandata svoje Vlade nisu učinili ništa kako bi pojasnili propise i kadrovski ojačali Državno izborno povjerenstvo da bi se u punom smislu te riječi moglo baviti kontrolom financiranja političkih stranaka. Nedopustivo je da ne postoje neovisna tijela čiji je posao otkriti da stranke (za sada znamo za slučaj HDZ-a što ne znači da nema i drugih) primaju donacije preko posrednika, kao i da su te donacije inozemnog podrijetla. Ako je to zabranjeno, a jeste, zašto ni jedno državno tijelo to nije otkrilo, nego smo za prihode koji su došli od prijateljice Karamarkove supruge saznali iz medija. Isto vrijedi i za pozajmicu od Prvog plinarskog društva (PPD) koje uvozi ruski plin. Zašto ni DIP, ni Državna revizija, ni Ministarstvo financija nisu otkrili podatak da se stranka čija Vlada, premda kao tehnička, još uvijek obnaša vlast posuđuje novac od PPD-a? Nema veze što to nije nezakonito. Podatak o tome tko pozajmljuje novac političkim strankama, kao i podatak vraćaju li one uredno svoj dug, sigurno će baciti drugačije svjetlo na odluke koje političari donose a tiču se interesa i poslova davatelja zajma.
No, sa strankama barem znamo tko je za što odgovoran, a što je s Mostom? Za sebe tvrde da su jedini moralni i čisti. Pripremili su zakonske izmjene da se smanji iznos iz proračuna koji ide za financiranje političkih stranaka. Ali ga u šest mjeseci, koliko su bili na vlasti, nisu donijeli, već su ga ucjenama i zloupotrebom saborske funkcije htjeli izgurati u zadnji čas. Rekli su da stranke trebaju dobiti manje iz džepa poreznih obveznika, ali nije jasno kakav im je stav prema donacijama, kakav prema zaduživanjima, kakav o kontroli financijskog poslovanja stranaka. Uostalom, kako se Most financira? Tko je iz Mosta stranka, a tko su neovisni kandidati? Njihov lider Božo Petrov voli isticati da su jedinstveni i čvrsti. Ali što to znači kada su posrijedi donacije? Pita li Miro Bulj svoju kolegicu Ines Strenju Linić je li joj prihvatljiv tip koji bi mu dao, recimo, 50.000 kuna? I što će napraviti ako ona kaže da je mutan? Uostalom, tko će odgovarati ako jedan od neovisnih zastupnika Mosta uzme donaciju koja nije zakonita? Hoće li u tom slučaju Most biti jedinstven, ili će izolirati svog pojedinca?
