Noćni život Moskve očima jedne Hrvatice
Već dugo vremena nisam imala pravi izlazak. Zapravo se to zadnji put dogodilo prije više od sedam godina, prije nego što sam rodila kćer. Nije da uopće nisam izašla u proteklih sedam godina, no to su više bili izlasci na pivo ili dva pa doma u krevet. S obzirom da se nalazim u Moskvi, svjetskom gradu zabave, bilo je pravo vrijeme da se ponovno okušam u tome. Od velike mi je pomoći bila i stvarno dobra prijateljica koju sam upoznala u Moskvi. Dijelom Ruskinja, dijelom iseljenica, prava djevojka za zabavu. U usporedbi s njom činila sam se kao kakva umirovljenica.
Izvor: privatna arhiva
I tako smo ugovorile datum, jedan petak. Bila sam zaista uzbuđena i osjećala sam se poput djeteta dok sam se pripremala za izlazak.
Prijateljica nam je rezervirala mjesto za večeru u 9, s obzirom na to da u Moskvi svi u klubove idu oko 2 ujutro. Vjerojatno je to tako svugdje u svijetu, no kako dugo nisam bila u tom krugu, sve mi se to činilo sasvim novo. Nakon večere trebale smo otići u klub Jagger. Druga prijateljica Ruskinja preporučila nam je taj klub, rekavši da je u njega lako ući i da u njemu svira dobra glazba za plesanje. U svim najpopularnijim klubovima u Moskvi postoji 'kontrola lica' – što znači da na ulazu odlučuju hoće li vas pustiti u klub ili ne, bez ikakvog objašnjenja.
Izvor: Youtube
Večer je započela sjajno, metroom smo došle do restorana gdje smo jele zaista ukusnu hranu i zdravi desert smiješnog izgleda i čudnog okusa. Noć smo započele s dvije čaše prošeka, a ja sam se osjećala kao da opet imam 25 godina.
Rusi propjevali na hrvatskom zbog lijepe Hrvatice
Nakon restorana smo se zaputile u irski pub u blizini kluba. Već smo tada s terase zamijetile da se ispred kluba Jagger formirao kratki red. Na ulazu su stajala tri zaštitara, odjevena u potpunosti u crno i sa slušalicama u ušima. Izgledali su prilično zastrašujuće, no mi smo bile spremne i odlučile otići u klub kako smo i naumile. Zaista sam se radovala dobroj glazbi i plesanju.
I tako smo stajale u redu, odlično raspoložene, spremne iskazati se na plesnom podiju. Bila sam toliko uzbuđena da nisam niti primijetila kako je odjeveno desetak ljudi koji su stajali u redu ispred nas. Red se pomicao polako, ali sigurno. A zatim, ŠOK. Stigli smo do muškaraca u crnom, kad im je neka žena koja je stajala iza njih nešto rekla te su nas pomaknuli iz reda. Nisu nam dopustili da uđemo u klub. Samo da napomenem, mi smo bile jedine kojima nije bio dopušten ulaz. Moja je prijateljica počela vikati i psovati na ruskom, a ja sam se, pod utjecajem prošeka i bijelog vina, počela smijati kao kakva luđakinja. Nisam mogla vjerovati, jednom u sedam godina odlučila sam izaći vani plesati, i jedini klub koji sve pušta unutra me odbio. To je bilo toliko urnebesno da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim što se dogodilo.
Klub Rai, Moskva. Izvor: Ruslan Sukhushin
Cijeli sljedeći dan sam se oporavljala. I onda sam počela razmišljati - zašto mi je zabranjen ulaz u klub u koji smo puna dva sata gledale kako svi smiju ući? Tada sam se prisjetila djevojaka u redu. Sve su nosile haljine, push-up grudnjake i duboke dekoltee. Vidjeli su da im djevojka zakopčana do grla, u ravnim cipelama i u crnom od glave do pete neće donijeti zaradu. S pozitivnije strane, moja prijateljica i ja volimo misliti kako smo samo izgledale premlado za klub.
Blog Ive Pracević o životu u Moskvi