Najveća i najvažnija XCO utrka godine, Svjetsko prvenstvo, održana je prošlog tjedna u talijanskom Val di Soleu. Na istoj lokaciji objedinjeno je više disciplina: štafeta (XCR), kratki kros (XCC), klasični kros (XCO), four-cross (4X) i spust (DH). Ovo je bilo prvi puta da su se dijelile majice svjetskog XCC prvaka. Prije svega moramo naglasiti da [...]
Najveća i najvažnija XCO utrka godine, Svjetsko prvenstvo, održana je prošlog tjedna u talijanskom Val di Soleu. Na istoj lokaciji objedinjeno je više disciplina: štafeta (XCR), kratki kros (XCC), klasični kros (XCO), four-cross (4X) i spust (DH). Ovo je bilo prvi puta da su se dijelile majice svjetskog XCC prvaka.
Prije svega moramo naglasiti da je nivo organizacije prvenstva kao i profesionalizma natjecatelja i timova na izrazito visokom nivou koji je običnoj osobi ali i prosječnom sportašu amateru jednostavno neshvatljiv. Tu su okupljeni najbolji vozači iz država cijeloga svijeta koji su kondicijski ali i tehnički vrhunski pripremljeni. Mislim da će dovoljno reći činjenica da bi s najboljim svjetskim juniorkama i dosta naših elite vozača imali problema.
U tom svjetlu moramo gledati utrke i rezultate naše djevojke i mladića, jer se trebalo nositi s konkurencijom i pritiskom koji ovakav nastup u nacionalnom dresu nosi. Također, svi bi morali biti svjesni da državu zastupaju najbolji natjecatelji koji su to zaslužili rezultatima i kontinuiranim radom, jer na ciljnoj listi nema mjesta za opravdanja i objašnjenja, niti je Svjetsko prvenstvo mjesto za skupljanje iskustva. Tu je konstantno nemilosrdna borba od starta do cilja za prvo mjesto ali i za osamdesetprvo, i ako uspiješ napiti se jednom po krugu i uzeti gel svaka dva kruga, sretan si, i tako barem sat vremena.
Staza je bila odlično koncipirana i od vozača je tražila najviši nivo tehničke spretnosti i naravno fizičke spremnosti. Na duljini od oko četiri kilometra skupilo se oko 190 metara penjanja. Ne bi je klasificirali kao pretešku jer nije bilo opasnih mjesta i skoro je u potpunosti bila prirodna (osim standardnog ‘rock gardena’). Ali zato je bila puna zamki koje u visokom ritmu utrke vrebaju trenutak dekoncentracije vozača, te u najboljem slučaju odnose dragocjene sekunde ili uzrokuju pad. Tako su korijenje, kamenje, uske serpentine, rupe i prašina zahtijevale stalni fokus nizbrdo ali i uzbrdo. Usponi su bili strmi i kraći sa stalnim promjenama ritma. Već je na treningu bilo padova i to vrhunskih natjecatelja, tako da se moralo pristupiti stazi s respektom. Nakon treninga kroz tri dana otvorile su se neke nove linije, ali i produbile postojeće pa se trebalo stalno prilagođavati prilikama.
Vrijeme je sve dane bilo skoro pa idealno, uz sunce i temperature prosječno oko 20 ⁰C te povremenu kišu u noći koja je stazu taman namočila da ne bude prerastresita.
U četvrtak ujutro prva je startala juniorka Anja Nadu i zauzela 49. mjesto od 58 uvrštenih sa zaostatkom 13:07 za pobjednicom Burquier (Fra, 55:29). Imale su 3 kruga plus uvodni (dio velikog kruga koji je bio tehnički jednostavan i dovoljno širok) koje je odvozila vremenski unutar par sekundi.
Anja: “Imala sam priliku otići na Svjetsko prvenstvo u Val di Sole. Staza mi se jako svidjela jer je bila baš tipična za xco stazu. Bilo je dosta strmih i tehničkih uspona i spustova. Imala sam loš start i našla sam se u čepu na prvom usponu u startnom krugu. Prvi krug nisam bila pri sebi, a ostale krugove sam se malo sabrala i pokušala nadoknaditi što sam izgubila. Ne mogu reći da sam zadovoljna ali je bilo super iskustvo natjecati se na tako jakoj utrci i zahtjevnoj stazi.”
Isti dan nastupila su i naša tri juniora te u konkurenciji 85 uvrštenih na četiri kruga (+ uvodni) postigli redom rezultate:
41. Fran Bošnjak +7:15
66. Ivan Okmažić +11:27
80. Ivan Peruško -1 krug.
Pobjednik Francuz Boichis vozio je 59:59.
Svakako treba istaknuti ekipni plasman juniora na 20. mjesto od 31 zemlje (računaju se najbolja tri rezultata po državi). Npr. samo bod više imala je biciklistički puno jača zemlja, Belgija, dok su iza ostale države koje su nam prije bile uzor.
Fran je svoju dobru formu koju drži cijelu sezonu pokazao i na Svjetskom prvenstvu te je bio naš apsolutno najbolji natjecatelj. Prvu polovicu utrke vozio se oko odličnog (i očekivanog) 30. mjesta, a samo malo usporenje od 15-ak sekundi po krugu bilo je dovoljno za gubitak desetak mjesta što puno govori o kvaliteti konkurencije.
Fran: “Nakon dobro odrađenog europskog prvenstva otišao sam na svjetsko sa puno samopouzdanja i nade u dobar rezultat. No nije svaki dan dobar te tako nisam uspio postići željeni rezultat makar sam se dobro osjećao i dao svoj maksimum. Na ovako teškoj stazi i razini natjecanja višoj nego igdje svako malo odstupanje od planiranog čini veliku razliku.”
Ivan Okmažić držao je stalni ritam kroz cijelu utrku te se postepeno probijao prema kraju sa sve boljim vremenima krugova, te još na kraju pridobio jedno mjesto ciljnim sprintom.
Ivan: “Staza je bila iznimno zahtjevna, tehnički i fizički. Utrka je bila vrlo teška. Od samog starta se krenulo koliko ide. Startao sam solidno. U prvom krugu sam izgubio par pozicija. Prema kraju sam našao ritam i krenuo prelaziti te sam na kraju zauzeo 66. mjesto. Zadovoljan sam jer sam dao sve od sebe iako rezultat nije neki vrhunski.”
Ivan Peruško solidno se probio i nakon uvodnog kruga bio oko 70. mjesta, no nakon sljedeća tri kruga, unatoč konstantnim krugovima, ukupni zaostatak je bio za oko minutu prevelik za ulazak u zadnji krug te je zbog pravila “80 %” morao napustiti utrku.
Ivan: “Za mene je ovo prvi nastup na svjetskom prvenstvu, ali i općenito na natjecanju svjetskog nivoa. Već i prije odlaska znali smo da staza nije ni malo laka, nego je vrlo zahtijevna, baš kakva i treba biti za takav događaj. Odlično je to što smo imali čak tri dana treninga na stazi, pa je bilo dovoljno vremena za uvježbavanje i pronalaženje najboljih linija na tehnički težim elementima. Usponi su bili strmi, ali ne predugi s ponešto tehnikalije i zeznutih elemenata. A spustovi su dovoljno dugi da se uspiješ barem malo odmoriti, ali tehnički i dalje moraš biti vrlo precizan i vješt.
Za razliku od europskog, na svjetskom prvenstvu startao sam odlično. Igrom slučaja probio sam se minutu prije starta iz devetog u peti red. Tako sam startao iza onih najjačih, što me nije izvuklo da ne zapnem u prvom zastoju već na prvom usponu jednu minutu od starta, ali dobro sam se tu snašao i prestigao nekoliko vozača. U samom startnom krugu bilo je puno kontakata i naguravanja (laktarenja), ali sam ostao čvrst i borben. Nažalost već u ulasku u drugi krug osjetio sam veliki umor, više na uspone nisam mogao držati svoj ritam. Pao sam na 80. mjesto, te sam tu poziciju održao do kraja trećeg kruga, gdje je mojem svjetskom prvenstvu bio kraj.
Nisam pretjerano zadovoljan, jer znam da mogu puno bolje. Sve u svemu bilo je to predivno iskustvo, a nadam se i ne posljednji nastup za mene na takvom događaju.”
Anthony Bilić na svoju je utrku morao čekati do subote, a to je i bio razlog da se na vlastiti zahtjev ekipi pridruži dva dana kasnije, u utorak. Nažalost je dan prije utrke na treningu imao dva pada te je startao s nabijenim palcem desne ruke.
Uvodni krug odradio je odlično te u sljedeći ušao na 54. mjestu. U sljedeća tri kruga (vozili su pet) držao se između 80. i 85. mjesta, te je pred ulaz u četvrti bio isključen zbog pravila “80 %”.
Završio je kao 85./93, a pobijedio je Čileanac Vidaure Kossmann s vremenom 1:10:37 (krugove je prosječno vrtio oko desetak sekundi sporije od Schurtera, pobjednika elite kategorije).
Anthony: “Staza je bila tehnički i fizički zahtjevna te ima sve elemente modernog xc-a. Krivo mi je da ozljeda na treningu utjecala na moj rezultat te se moram zadovoljiti postignutim rezultatom. Radujem se sljedećim utrkama.”
Rezultati: https://www.uci.org/mountain-bike/results
I ovoga je puta Anja vozila Maxxisov “semi-slick” model Rekon Race širine 2.25 s niskim otporom kotrljanja ali i dovoljno “gripa” po suhim uvjetima.
Fran i Ivan Okmažić koristili su isti model i širinu kao i svjetski prvak Nino Schurter, Aspen 2.4, što dovoljno govori o kvaliteti gume. Srednji niski profil omogućuje dobro kotrljanje a bočni pruža dovoljno gripa što su potvrdili i dečki.
U pratnji je uz mene kao i na EP bila Andrea Kiršić, bacc. trenerske struke i dipl. učiteljica s pojačanim programom tjelesne i zdravstvene kulture, te do sada naša najbolja MTB natjecateljica s 20-godišnjim iskustvom.
Ovom utrkom završena je sezona nastupa XCO reprezentacije te je ispunjen godišnji plan (SP, EP, jedan Svjetski kup, tri Junior serije, dvije C1 utrke).
Zahvaljujemo svim reprezentativcima na odličnoj suradnji i primjerenom ponašanju, čestitamo na najboljim rezultatima do sada, te svima želimo uspješan nastavak sezone i pripreme za predstojeću.
