DOBRI RESTORANI 2020. - Bilo je dovoljno desetak minuta sjediti na terasi zagrebačkog restorana Dubravkin put pa da se potpuno zaborave karantena i potres i sve ono ružno što smo, nadamo se, ostavili u ne tako dalekoj prošlosti.
Jer, na samo desetak minuta od centra grada, zelenilo, pjev ptica i šum lišća na laganom vjetriću pružili su nam mir i pozitivnu energiju: život ide dalje. Nije čudo da se ova zelena oaza u podnožju Gornjeg grada i Tuškanca svidjela Sofiji Stockau, grofici s kojom se oženio ban Josip Jelačić i po kojoj je dobio ime Sofijin put, a poslije Dubravkin put. Najprije gostionica, potom riblji restoran, koji je ime dobio po putu uz koji je sagrađen, ovakvog izgleda otvara vrata 2010. godine, kad ga preuređuje obitelj Crnjac. Danas, točnije od 11. svibnja, nakon “lockdowna”, vrata restorana Dubravkin put, u vlasništvu iste obitelji, opet su otvorena.
Dočekala su nas poznata lica: u restoranu Dubravkin put ponosni su što je ekipa ostala ista. Nitko nije ostao bez posla. Dapače, uigrana ekipa, kako kažu, poput obitelji, na čelu s chefom Vedranom Petranovićem i pastry chefom Robertom Bašićem, prepuna je elana i novih ideja. Svi su, kako kažu, boraveći kod kuće, kuhali, isprobavali nove recepte i jedva dočekavši otvorenje, došli prepuni novih ideja. Njihov jelovnik nije omotan u najlon, nego isprintan na papiru. Tome su dva razloga: svaki će gost dobiti isprintan jelovnik (koji može ponijeti doma ili ga reciklirati), što je zapravo zdravstveno puno sigurnije, a drugi je razlog to što se meni mijenja svaka dva tjedna. Zašto? Pa tim se tempom mijenja i ponuda na tržnici, tim tempom dozrijevaju plodovi na lokalnim OPG-ovima od kojih nabavljaju namirnice.
Novi start, ili kako ga svi zovemo restart, u Dubravkinu putu počeo je kreiranjem jednog menija (za razliku otprije, kad je postojao dnevni meni i onaj za večere) s jelima koja su iskrena, izvorna, a iznimno zanimljiva. U svakom zalogaju osjeća se da se u kuhinji poštuje namirnica i pazi na izvorne okuse, a doznali smo da su sva jela (osim txogitxu beef ribeye odreska) pripremljena od domaćih namirnica, na što su u Dubravkinu putu iznimno ponosni. Dapače, istaknuli su, zatvaranje granica pokazalo je da, na žalost, nismo sposobni - a imamo idealne uvjete - hraniti sami sebe, nego smo ovisni o uvozu. Upravo u Dubravkinu putu žele pokrenuti inicijativu da se poveća potražnja za domaćim proizvodima i stimulira proizvodnja te dokaže gostima da je to temelj za ukusna i kvalitetna jela.
I dok smo uživali u janjetini, odnosno crépinetti od paške janjetine (omotanoj trbušnom maramicom i lardom) s glaziranom mrkvom, crumbleom od lješnjaka uz kupine i mladim lukom, proučavali smo meni u kojemu su zadržani i klasici, zbog kojih se dolazilo u ovaj restoran - njihov poznati crni rižoto od sipe, tartar od jadranske tune, tartarski biftek, dnevna ponuda svježe ribe, kvarnerski škampi… Probali smo i baršunasto mekan file jadranskog zubaca na umaku od kvarnerskog škampa s tikvicama i mrkvom na kojima se osjetila blaga aroma anisa, a posebno je oduševljenje izazvao desert, malo remek-djelo na tanjuru: jagoda (ispunjena mousseom od jagode) s kremom od vanilije, sladoledom od sijena ukrašena Valrhonom (čokoladicom) od jagode.
Terasu se ispunili gosti koji su došli na ručak, a bio je radni dan. Popunjena je i u doba večere, a gotovo smo sigurni da će biti zauzeto i posljednje mjesto u nedjelju. Naime, doznali smo novost u radu Dubravkina puta: od sljedećeg vikenda nedjeljom će se u taj omiljeni zagrebački restoran moći doći na ručak, nudit će se jela s aktualnog jelovnika, ali i poneko jelo koje će dovitljiva ekipa u kuhinji, za svoje drage goste, pripremiti samo tog dana. Truditi se i biti bolji nego jučer, privući goste koji će se vraćati zbog ponude, ali i pozitivne energije, cilj je ekipe Dubravkina puta.
