KAKO POLICIJA PRISLUŠKUJE - Stručnjak otkriva kako istražitelji uz nalog istražnog suca u maksimalno kratkom vremenu ubacuju prislušne uređaje
Postaviti tzv. bubicu za prisluškivanje u nečiji auto s alarmom ili, pak, u dom u kojem se nalaze protuprovalni sustav i videonadzor, a da se pritom ne ostavi apsolutno nikakav trag provale posao je koji ne može obaviti svatko.
I dok provalnici, odnosno pravi kršitelji zakona uvijek ostave nešto iza sebe, takav “luksuz” ne smiju si dopustiti istražitelji koji uz nalog istražnog suca, tijekom posebnih dokaznih radnji, u strogoj tajnosti i u maksimalno kratkom vremenu ubacuju prislušne uređaje u nečiju privatnost.
Za postavljanje uređaja obično, doznajemo, imaju minutu vremena i to je neko nepisano pravilo, no tome su, kažu nam upućeni u problematiku, prethodili sati i sati proučavanja auta ili tlocrta kuće, stana, vikendice... Ovisno o tome gdje su se prislušni uređaji postavljali.
Jedan od bivših djelatnika policijskog sustava, koji danas radi u jednoj detektivskoj agenciji, opisao je za Jutarnji list kako se postavljene “bube” pronađu otkrivajući pritom da ih najbolje mogu locirati oni koji su ih, dok su nekad radili u policiji, i postavljali.
- Iskustvo istražitelja je najvažnije u ovom poslu. I kad se prislušni uređaj postavlja, kao i kad se pokušava pronaći jer netko ima neku sumnju da je pod prismotrom. Oni koji su ih nekad postavljali znaju kako sve ti uređaji mogu izgledati, gdje se mogu spojiti i kako postići najbolje rezultate. To su specifični uređaji, vrlo sofisticirani, ne smiju klopotati kad se stave u auto, ne smiju ometati radijske frekvencije niti proizvoditi zvuk. Jer u autu je sve digitalno i začas se na kompjutoru upali lampica da postoji novi potrošač.
O podacima iz sudskog naloga ovisi koliko tajna akcija traje, a po tome se važe ide li bubica na autonomni izvor, točnije na bateriju koja ne može trajati dugo pa sprava treba biti nešto veća ili će se, pak, direktno spojiti na izvor energije te će se podaci prenositi uživo ili snimati preko frekvencija koje se ne mogu presresti - kaže za Jutarnji ugledni privatni detektiv dodajući i da postoje i one bube koje se aktiviraju na zvuk pa počnu sa snimanjem, no to je nezahvalno jer se tako snimi, pojašnjava, apsolutno svaki šum za čije se detaljne analize nekad nema vremena.
Na upit je li teže ubaciti bubu u nečiji auto ili u kuću, govori nam dalje da je auto daleko zahtjevniji jer “ljudi koji ubacuju bubice u aute nisu mehaničari, s obzirom na to da auto kasnije treba vratiti u prvobitno stanje”.
- Kad se ide u akciju ubacivanja prislušnog uređaja u auto, priprema je najbitnija. Prethodno se temeljito mora proučiti model auta i godište. Obiđe se ili autokuća u kojoj se takvi auti prodaju ili se pogleda nekoliko takvih rabljenih vozila, popriča se s mehaničarem, službenim serviserima, prouče se uputstva proizvođača auta, opcije ugrađenog alarmnog sustava i kodiranog ključa...
To je posao iza kojeg stoje deseci ljudi i nekoliko institucija i sve je kao po špagi. Međutim, kao što ne postoje pravila gdje se bubice postavljaju, tako nema mjesta ni iznenađenjima i mora se pronaći pravi način za ulazak u auto bez tragova. Morate znati gdje ćete nešto staviti jer nema mjesta improvizaciji. Sve je puno nelinearnih spojeva od plastike do željeza.
Također je jednako zahtjevno i kada mi kao detektivska agencija na zahtjev klijenta vršimo protuprislušni pregled jer mnogi ne dozvoljavaju da preokrenemo auto u tančine i, ponavljam, nismo automehaničari. Auti su zafrknuti i pravi su zlatni rudnik za postaviti špijunski uređaj - otkriva privatni detektiv.
Na upit o cijenama usluga kaže da nekad ljudi znaju negodovati, međutim korisnici njihovih usluga znaju da rezultati koje im na kraju daju zapravo nemaju cijenu.
- Za nekih 15 m2 tlocrtnih, što je oko 70 kvadrata nekog prostora kad se uračunaju sve četiri strane zida te pod i plafon, cijena je od 5000 kuna na više, i to bez pregleda namještaja. Pregled zna potrajati cijeli dan, bude nas više, moramo pokrenuti naopako doslovno svaki centimetar prostora i svega što je u njemu, rastvoriti sve ormare, izvaditi vijke, svjetla, strujne vodove itd.
Osobe koje postavljaju bube u domove u sekundi, odmah po ulasku u dom, donose odluku gdje će ih postaviti, a prethodno su već prilagodili njihov oblik i volumen stvarima u kući. Mi moramo na to biti spremni i pokušati im ući u um kad uđemo u isti taj prostor - zaključuje privatni detektiv, kojem je jednako izazovno bilo postavljati prislušne uređaje kao i sada ih locirati. Jedino je adrenalin, kaže, ipak nešto manji.
