AVANTURA KOJA SE PAMTI - Proteklih šest dana 22-godišnji Zagrepčanin Karlo Tomašković u samoizolaciji je zbog sumnje na koronavirus. To mu nimalo teško ne pada, konačno se odmara od avanture koja se događa možda jednom u životu. Karlo je, naime, punih 60 sati putovao od Tajlanda do Hrvatske, a do posljednjeg trenutka, sve dok zrakoplov nije dotaknuo pistu zagrebačke zračne luke, nije bio siguran hoće li se kući uopće vratiti.
Proteklih šest dana 22-godišnji Zagrepčanin Karlo Tomašković u samoizolaciji je zbog sumnje na koronavirus. To mu nimalo teško ne pada, konačno se odmara od avanture koja se događa možda jednom u životu. Karlo je, naime, punih 60 sati putovao od Tajlanda do Hrvatske, a do posljednjeg trenutka, sve dok zrakoplov nije dotaknuo pistu zagrebačke zračne luke, nije bio siguran hoće li se kući uopće vratiti.
- Kada sam krenuo na putovanje u studenom prošle godine ni u snu nisam mogao pomisliti da ću putovanje ovako zavrišti. Na ovo putovanje otišao sam samo s jednosmjernom kartom, tako da kartu za povratak nisam imao. Kada sam stigao u Bangkok iz Indije sredinom mjeseca ništa nije slutilo da se nešto ovakvo može dogoditi, život je tekao sasvim normalno prvih nekoliko dana. Imao sam kupljene karte(u) koje sam kupio nakon što sam se vratio u Tajland. Prvu sam kupio za London preko Abu Dhabija međutim Etihad je 25.3 obustavio svoje letove i moj let za 27.3 bio je otkazan - počinje svoju priču Karlo.
Idućeg jutra kupio je novu avionsku kartu, ovog puta kompanije Turkish Airlines, kojom se trebao prevesti do Zagreba preko Hong Konga.
- Provjeravao sam sve informacije preko interneta i u tom se trenutku još moglo ući u Hong Kong, tako da sam odlučio kupiti kartu. Istog dana iza 15 sati objavljene su informacije kako je Hong Kong odlučio zatvoriti granice tako da svi koji ulaze moraju na 14 dana u samoizolaciju. Pošto moje karte nisu bile povezane nego sam morao izaći iz tranzit zone i napraviti novi Check In, a to znači da ulaziš u zemlju, a samim time išao bih u samoizolaciju.
Nakon dvije kupljene karte i potrošenih novaca (dobit ću povrat) ja i dalje nemam kartu za kući i preostalo mi je samo jedno, otići na aerodrom i kupiti kartu prije samog leta. Takve karte su najskuplje ali nisam imao previše izbora u tom trenutku osim možda otići na neki otok i tamo pratiti razvoj situacije ali nekako sam ipak odlučio otići na aerodrom i pokušati doći do Zagreba. Tog jutra 25.3.2020 budim se iza 8 sati i pošto sam bio jedini, a vjerojatno i zadnji gost u hostelu pripremili su mi posebni doručak. Nakon doručka pozdravljam se s hostelom i odlazim prema aerodromu.
Došao sam na aerodrom iza 10h i od tog trenutka kreće avantura. Odlazim prvo do Thai Airwaysa, odmah na šalteru velikim slovima je naznačeno kako su svi letovi do kraja mjeseca popunjeni te se jedino mogu prijaviti za stand by listu - govori nam ovaj zaljubljenik u putovanja.
Nakon sat vremena konačno je došao na red za stand by listu gdje mu je ljubazna djelatnica postavila pitanje gdje želi ići.
- Rekao sam da mi je svejedno, samo da negdje mogu uzeti novi let za Zagreb - kaže.
- Stand by liste u to vrijeme bile su popunjene, poneke s više od 50 osoba. Razgovorom zaključujemo da je najbolje da pokušam do Stockholma, stavlja me na stand by i četvrti sam po redu, znači da se četiri osobe ne pojavi na check in-u ja dobivam njihovo mjesto. Odlazim od šaltera s barem nekom nadom i naznakom da ću noćas letjeti prema Europi. Nakon toga odlazim pokušati i kod Aeroflota, i tamo gužva, red od nekoliko metara, svatko nosi maske, nikome nije lako putovati posljednjih nekoliko dana, u ljudima se vidi određen strah i oprez. Nakon gotovo dva sata čekanja dolazim do šaltera i upitam postoje li ikakve šanse za večerašnji let prema Moskvi? Ljubazna djelatnica kaže da su letovi popunjeni i jedino što mi je preostalo je da dođem natrag ovdje iza 21h pa ako se oslobodi koje mjesto u avionu mogu da ga uzmem. Većina aviokompanija nije imala otvorene šaltere, tako da se moglo vidjeti iz daleka gdje ljudi stoje u redu, postoji neka šansa za let. Nakon Aeroflota odlazim pokušati kod Finnair do Helsinkija. Dva sata čekanja, da bi mi djelatnica odgovorila da ne mogu letjeti s njima jer me neće pustiti u zemlju. Odlazim od tamo emocionalno na rubu, na nogama sam od jutra i sa svim svojim ruksacima samo hodam od kompanije do kompanije. Nakon toga pripremio sam se da ću noć provesti na aerodromu - prisjeća se Karlo.
Prošlo je 21 sat kada se Karlo pripremao da će morati na ponoćni let za Stockholm, ako i tamo uspije dobiti mjesto.
- Prolazim pokraj Aeroflotovog šaltera i vidim da je check in završio ali ljudi i dalje razgovaraju s djelatnicima. Pozorno ih slušam dok razgovaraju i čujem kako kažu da postoji još nekoliko mjesta u avionu. Ispred mene stoji četveročlana obitelj iz Rusije, nakon pet minuta razgovora zaključuju kako im je cijena prevelika za njih četvero. U tom trenutku dolazim ja na red, stjuardesa me odmah upita do dakle želim ići, počnem nabrajati nekoliko gradova u Europi. Odgovora mi kako trenutno lete na samo nekoliko destinacija u Europi (Bruxelles, London, Madrid) i da odaberem najbolju opciju za sebe. Dubokim glasom mi postavlja pitanje jesam li siguran da će me pustiti neku od tih zemalja. Nesvjesno u tom trenutku odgovorim da jesam, tražim po internetu koji od tih troje opcija još i dalje lete prema Zagrebu. Nakon minute nalazim potvrdu da će me pustiti u Bruxelles ako im pokažem kartu za Zagreb. Prošla minuta, ima mjesta za Bruxelles iz Moskve sada još samo ja moram potvrditi.
Gleda stjuardesa u mene, gledam ja nju, deset sekundi nakon povisuje glas „Sir yes or sir no!?".
Nesvjesno odgovorim s "yes", pokazuje mi cijenu na kalkulatoru, u tom trenutku ja sav izbezumljen, nisam još ni svjestan situacije u kojoj se trenutno nalazim, kartica kojom plaćam ne prolazi jer unosim krivi PIN, pokušavam se sjetiti PIN-a ali jednostavno ne mogu. Konačno nakon nekoliko pokušaja kartica prolazi, sat pokazuje 21:40h, a gate se zatvara u 22:00h. U tom trenutku upitam stjuardesu imam li šanse stići do GATE-a do 22:00 (Onaj tko je bio u Bangkoku zna kako je velik aerodrom, a moj GATE G je skroz na samom kraju i od ulaska u Duty Free Zonu ima 15 minuta laganog hoda do tamo, a ja imam sveukupno 15 minuta da obavim kontrolu, imigraciju i uspijem stići do tamo. Na to mi je samo odgovorila „Hoćeš ako ćeš trčati“ - smije se Karlo.
Kaže kako je u zrakoplov nakon svih kontrola ušao u posljednjem trenutku, kao pretposljednji putnik. Let do Moskve proveo je, veli, razmišljajući što mu se sve dogodilo u 120 dana koliko je bio na putovanju. Koronavirus, kaže, nije mogao nikako očekivati. Sada je konačno doma, ali u samoizolaciji. Najteže mu pada što nakon toliko vremena na putu ne može izgrliti i izljubiti obitelj, ali i to će proći, a najzahvalniji je svojim prijateljima bez čije pomoći ne bi uspio.
- Bila je ovo svakako jedna od najuzbudljivijih avantura u mom životu i takvom ću je pamtiti, ali ja doista volim avanture - zaključuje simpatični mladić.
