TRADICIONALNI RECEPT - Na otoku Hvaru od davnina se peku kolači paprenjoci koje su majke i žene pripremale svojim sinovima i muževima pomorcima.
Svaka obitelj koja je držala do tradicije običavala je služiti paprenjoke na svim svetkovinama, obiteljskim feštama i drugim važnijim događajima, što se nije promijenilo do današnjeg dana. Žene i majke nerijetko su ih pripremale kako bi dostojno ispratile muževe i sinove na more jer je spomenuti kolač dugo ostajao svjež, a neke priče kažu da je služio i kao prirodni barometar.
.jpg)
Kad je omekšao, znalo se da će jugo i kiša, a ako bi otvrdnuo, okrenuli bi na buru. Jedan od prvih zapisa o starogrojskom paprenjoku je u Hektorovićevu "Ribanju i ribarskom prigovaranju" koji datira iz 16. stoljeća. Danas se paprenjoci rade samo u Starom Gradu na Hvaru, gdje smo i pronašli Vinku Tudor u čijoj se obitelji generacijama čuva recept.
- Paprenjoke su radile moja nona, mama, mamina teta i sada ja. U 6. razredu osnovne škole kupila sam prve dvije kile brašna i tada je sve počelo. Kad je mama umrla, ostavila mi je za ukrašavanje četrdeset paprenjoka, što nije bio problem pošto sam joj pomagala 'točkati' još kao dijete, ali ubrzo nakon toga morala sam sama pripremiti veliku količinu. Nikako mi nije uspijevalo i onda je u meni proradio onaj dišpet i rekla sam: 'Mama, ili ćeš ti napraviti ove paprenjoke ili ih ja više nikad neću raditi i od tog trenutka je krenulo. Na kraju su mi uspjeli - kaže simpatična Vinka koja još jedina na otoku radi paprenjoke ručno, bez kalupa.
To je vrlo skup kolač koji zahtijeva puno meda i začina. Zanimljivo je da se u njih ne stavlja papar, a misli se da su ime dobili po "paporu", što je zapravo naziv za mješavinu začina, i to muškatni oraščić, cimet i klinčić, koja se koristila do sredine 20. stoljeća u Starom Gradu.
- Što se tiče meda, najbolji je od vrijeska, a kad radite za svoje doma, još bolje je pomiješati više vrsta, kao što su onaj od lavande, ružmarina i recimo kadulje - objašnjava Vinka. Nekad su paprenjoci bili puno veći i onda su se lomili na više manjih dijelova, a posluživali su se uz bićerin prošeka.
.jpg)
Postoje različiti oblici pa se tako može naići na amfore, ribe, djetelinu, kokoš, srca i košarice. Ukrašavanje ili cukrovanje nekad se radilo štapićem od vinove loze, u čiji bi se vrh zadjenula pribadača koja bi se potom umočila u smjesu bjelanjka, šećera i nekoliko kapi limunova soka.
500 g meda
250 g maslinova ulja
250 ml prošeka (bijelog)
2 vrećice šafrana
1 žličica cimeta
malo sode bikarbone
1 muškatni oraščić
prstohvat klinčića
1000 g brašna
Uvriti med i ostaviti da se ohladi. Klinčiće i prošek staviti na vatru do vrenja i ostaviti da se ohladi. Šafran namočiti u prošek i ostaviti da odstoji sve dok se med ne ohladi. U med umiješati muškatni oraščić, vanilin šećer, cimet, sodu bikarbonu. Zatim procijediti klinčiće i prošek te izliti šafran s prošekom. Sve promiješati da se sjedini i dodati brašno pa zamijesiti u rijetku smjesu i ostaviti da odstoji minimalno 5 do 6 sati. Nakon toga zamijesiti i raditi kuglice iz kojih se prave razni oblici, kao što su: košarice, srca, amfore, leptiri, cvjetovi, ribe, morski konjici, konji, palmice. Peći oko 20 minuta na 200°C Za ukrašavanje - tzv. cukrovonje paprenjaka umuti se snijeg od bjelanjaka i šećera u prahu, doda se nekoliko kapi limunova soka i tom smjesom ih šarati.
