PIŠE TOMISLAV ČADEŽ - Imenicu koronaš skovao sam potkraj veljače za kolumnu u Studiju, pošto je u nas otkriven prvi zaražen stanovnik.
Imenicu koronaš skovao sam potkraj veljače za kolumnu u Studiju, pošto je u nas otkriven prvi zaražen stanovnik.
Javila se u međuvremenu potreba da zaražene razlikujemo od onih u kojih je virus izazvao ozbiljne zdravstvene probleme, onih bolesnih. Znamo gdje virus najradije udara i u tih se pacijenata razvija bolest koju su liječnici krstili terminom Covid-19. Narod bi rekao: pošast koja ti spali pluća.
Posrijedi je skraćenica engleske sintagme coronavirus disease, a cijelo ime eto zvuči zastrašujuće, strano, antipatično. Ipak, ušao je taj Covid-19 u naš jezik, već smo ga prihvatili i sad ga jedino moramo uglaviti u naš jezični sustav, tako da ga determiniraju naša gramatika i naš izgovor. Ne vidim bolje riječi od imenice kovidaš za sve koji su se razboljeli.
Koliko ima koronaša vjerojatno nikad nećemo doznati negoli okvirno, a o kovidašima, na žalost, znamo više. Među njima ima eto lakših i težih slučajeva. Teški kovidaši ozbiljni su kandidati za fatalan ishod, a i lakim kovidašima često se zna obnoć pogoršati stanje, pa se već drugi dan bore za život.
Možda ta riječ postane označitelj za štogod pogrdno, možda kovidaši postanu nešto poput tifusara, gubavaca. Koliko su, primjerice, tragovi kuge, pa i gube (lepre), danas duboki u našem kolektivnom nesvjesnom, odaje primjerice doskočica: bježi od njega/nje kao kuge. Ili tvrdnja: ponašaš se prema meni kao da sam gubav/gubava.
Koronaši su dakle virusonositelji, virusonoše, a najčešće za njih kažemo da su zaraženi. Mogli bismo, također, arhaično kazati za njih da su kužni, stručno da su mijazmatični, virulentni, infektivni.
Mnoge su, dakle, nove riječi, ili one izvan široke upotrebe, iznenada nahrupile u naš svakodnevni jezik, u našu dnevnu komunikaciju.
Proteklih se tjedana javila u našim medijima sintagma korona-parti, naziv za zajedničko slavlje ljudi koji prkose zabrani okupljanja. Nema sumnje, da nas čekaju i antikorona-partiji.
Danas-sutra, javit će se potreba da imenujemo i one koji epidemiju koriste ne bi li se domogli kakvog boljeg položaja u društvu ili stekli materijalnu korist. Takvo licemjerno ponašanje možda ćemo zvati koronaštvo, što znači svojevrsno profiterstvo.
Proteklih je nekoliko godina među mlađim korisnicima interneta, osobito nogometnim navijačima, postala uvriježena sintagma “na aparatima”, koja se koristi da bi se podbolo kojeg suparnika. Tako je Dinamo kad izgubi “na aparatima”, komentator koji se žali na nepravedno suđenje jest također “na aparatima”. Otkako se međutim raširila pandemija, nitko više ne koristi tu sintagmu u prenesenom značenju, kao metaforu.
Njezino je značenje postalo toliko doslovno da ono preneseno više nema smisla.
