UBOJITO TOČNA AMANDA - Vitka, dugokosa djevojka stoji vrlo mirno. Rukama polagano podiže luk, namješta ga na rame, lagano naslanja na lice. Uzima strijelu, napinje luk. Svaki se pokret čini poput usporenog filma, u zraku se osjeća napetost. Duboki udah i otpuštanje strijele. Bez treptaja. Stotinka sekunde se čini kao vječnost. Strijela leti smrtonosnih 330 kilometara na sat i pogađa središte, kružić promjera dva centimetra na 18 metara udaljenoj meti. Promjer je to manji od jedne kune. I tako 15 puta zaredom, do svjetskog dvoranskog rekorda.
Vitka, dugokosa djevojka stoji vrlo mirno. Rukama polagano podiže luk, namješta ga na rame, lagano naslanja na lice. Uzima strijelu, napinje luk. Svaki se pokret čini poput usporenog filma, u zraku se osjeća napetost. Duboki udah i otpuštanje strijele. Bez treptaja. Stotinka sekunde se čini kao vječnost. Strijela leti smrtonosnih 330 kilometara na sat i pogađa središte, kružić promjera dva centimetra na 18 metara udaljenoj meti. Promjer je to manji od jedne kune. I tako 15 puta zaredom, do svjetskog dvoranskog rekorda.
Varaždinka Amanda Mlinarić jedva je punoljetna, a njezine su strijele ubojito točne. Amanda je već danas ušla u povijest. Svjetska je juniorska rekorderka s maksimalnim rezultatom, a i seniorke joj gledaju leđa.
Čudno je razgovarati s njom. Cura koja je s lukom i strijelom, ubojitim oružjem u rukama, nepobjediva. Točno se tako i drži - nepobjedivo. Jako je ozbiljna. Ne fulira se, zna koliko njezini hici vrijede, gleda ravno u oči, jako je ozbiljna: - Ozbiljna? Takva sam oduvijek. Kaj da velim? Sramežljiva sam - kaže.
Teško joj je vjerovati. Biti sramežljiv, a mirno stati pred stotinama ljudi, skoncentrirati se i gađati? Završiti najbolji. - Kad pucam, puna sam samopouzdanja jer znam za kakve sam rezultate sposobna. Kad stojim na liniji, sav strah nestaje, smirim se i fokusiram na centar mete. Hitac mi traje kratko pa nemam vremena o bilo čemu razmišljati - govori Amanda.
Trener Cvijetoslav Zorman dobacuje da ima osmijeh od milijun dolara.
Amanda je jako ozbiljna, očima strijelja sugovornikove. Iskrena je: - Ne izlazim, neobično za moju generaciju, znam. Ali nisam za to. Ne volim cajke - kratka je. Dečko? - Dečko mi je u streličarstvu pa se svaki dan viđamo i zajedno treniramo - pogled bježi prema klupskom kolegi, Alenu Remaru. Dvadeset mu je godina, spominjemo da je zgodan, Amanda odgovara: - Znam. Tko je uspješniji? - Discipline su nam različite pa se ne možemo uspoređivati. Ali ja sam bolja - predomišlja se. Alen Remar je ne demantira. I tako već tri godine.
On puca, šali se i nešto dobacuje treneru Cvijetoslavu Zormanu. Suprotnost ozbiljnoj Amandi.
I on je pobjednik. Bio je najmlađi član seniorske reprezentacije ikad, kao mlađi kadet osvajao je medalje za juniore. Jedna od njih je i zlato u disciplini field u Dublinu.
A počeli su doslovno - u podrumu. S novim klubom, ispočetka. Trenirali su u čije ime nitko od njih ne želi spomenuti pa nećemo ni mi, bili frustrirani atmosferom i (ne)radom i odlučili otići. Osnovali su novi klub, trenirali u podrumu tvrtke sponzora, nisu imali teren za vanjski trening. Ali 10. listopada 2014. godine slave kao svoj sportski rođendan. Dobili su gradski prostor u bivšoj vojarni, ali to nije dugo trajalo. Grad Varaždin nije vojarnu priveo svrsi, država ima je uzela prostor i u njega iznova uselila vojsku. Varaždinski streličarski kub je iselio. Iako su se svako malo seljakali, rezultatima to nije škodilo. Amanda je imala 13, kad se kao najmlađa juniorka u konkurenciji borila za broncu na Svjetskom streličarskom kupu u Francuskoj. Varaždin je dovela na listu gradova svjetskih rekordera. Prvi put. Za nju i rukometašice gradonačelnik Čehok je organizirao prijem. Uskoro je postala redovni gost u varaždinskoj Gradskoj vijećnici, gdje joj je 3. veljače uručena nagrada za najbolju sportašicu Grada 2019. godine. Jedan od posjeta bio je i dodjela nagrade za sportaša godine 2019. godine.
Jesi li ti varaždinski Robin Hood? - pitamo je. Gleda nas i ne odgovara. Čini se da joj je pitanje banalno.
Otkud u streličarstvu? - Nagovorio me tata. On je trenirao i bilo mu je dosadno ići samom. Bila sam treći razred osnovne škole i trebalo mu je godinu dana da me nagovori - kaže. Danas joj nije krivo. - Kaj mi fali? Putujem i pobjeđujem. I dobro mi dođe odmor od škole. Odem do Turske i vratim se friška - veli. Turska, Meksiko, Španjolska, Cipar, Europa uzduž i poprijeko, dobra hrana, pješčane plaže... Usput osvoji i koju medalju. I za seniore. - Sa svjetskog kupa u Rimu vratila sam se sa srebrom, iz Antalije brončana. Seniorske medalje - kaže. Juniorke bolje u svijetu nema, pa ne nabraja.
Ambicija? Svjetsko zlato za seniore. - Bila bi to radije olimpijska medalja, ali složeni luk još nije olimpijska disciplina - žao joj je.
Mora čekati još osam godina i Los Angeles. Na Olimpijadi 2028. njezina bi disciplina trebala postati olimpijska. A, Amanda s 26 godina biti olimpijska prvakinja.
U međuvremenu će, veli, upisati Prehrambeno-biološki fakultet, svađati se s bratom Svenom i s bakom Maricom razglabati o modi. Nema hobija. Ima, kaže, dečka i sport. U školi je dobra. Štreberica u II. gimnaziji Varaždin. - Jesam, odlična sam učenica i fan biologije.
Najnepristojnije što je napravila dosad u životu su, kaže, šalabahteri na testovima.
Njezin je dobar odgoj i službeno prepoznat. Na međunarodnom je streličarskom turniru “Afrodita mediteranski kup” u mjestu Ayia Napa na Cipru oduševila protivnike.
Nakon kvalifikacijskog dijela turnira, u kojem je zauzela prvo mjesto, uslijedio je eliminacijski dio u kojem streličari pucaju jedan protiv drugog. - Kad je završilo zagrijavanje i počelo raspucavanje, streličarka iz Cipra Yianna Petridou nije se pojavila na liniji pucanja, pa je Amanda započela eliminacijski dio sama. Poslije ispucane prve runde, ciparska streličarka se pojavila, no Amandinih golemih 30 bodova prednosti uništilo joj je svaku nadu za kakav-takav otpor. Budući da se puca pet rundi po tri strijele, Amanda je namjerno posljednje tri strijele ispucala u prazno, ispod mete, te time dala mogućnost suparnici da nadoknadi izgubljene poene. Svi su bili vidljivo šokirani Amandinim potezom, a posebno ciparska streličarka i njezin trener. Amanda je na kraju ipak osvojila prvo mjesto na turniru i dobila priznanje za fair-play - pisale su Sportske novosti, a Amanda je bila nominirana za Fair play heroja, na izboru Sportaša godine.
To je cura koja svemu pristupa ozbiljno. Sve ili ništa i čudi se što se mi čudimo.
Jel’ mršava zbog mode ili zbog luka i strijele? - Kaj bi bila mršava. Nisam. Čak prilično nezdravo jedem. Pekara je usput od škole do dvorane - ozbiljna je Amanda. Sreća, pa u streličarstvu ni kile ni godine nisu važne. Kila može imati malo, a godina previše ne može. Sve dok je zdrava.
Što ne voli? - Cajke, za razliku od svoje generacije. Soft rock je moj. Coldplay, U2, Ed Sheeran. Ni vani Amanda nije loša. Svjetska je juniorska rekorderka. Kružić promjera 8 centimetara s 50 metara pogađa 704 krugova. Maksimum je 720. Tko je vidi kad gađa, ne sumnja da je 720 iza ugla.
Streličarstvo nije jeftin sport, luk košta desetak tisuća kuna i Amandu smeta što ga trebaju platiti roditelji. Od rijetkih sponzora dobiva manje dijelove opreme poput nišana, strijela, pera... - To su sve sitnice. Ove sam godine na Conquest cupu u Istanbulu, koji se igra pod pokroviteljstvom turskog predsjednika Erdoğana, osvojila srebro sa seniorima, a moj je dio nagrade bio 5000 turskih lira. Omjer kune i lire je tu negdje. Srećom pa sam tako imala za pola luka pa su roditelji platili pola. Svejedno je to puno za njih, kaže Amanda.
