STRADAO U AFGANISTANU - Valentin Eskeričić (40) iz Kupine kraj Slavonskog Broda umro je u petak u Kabulu u Afganistanu, potvrđeno nam je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Eskeričić je ondje radio u jednom hotelu kao zaštitar privatne strane kompanije, a prema neslužbenim informacijama, pozlilo mu je u kupaonici pa se poskliznuo i slomio vrat. Iako su njegovi prijatelji sumnjali da nije nastradao u nekoj borbi ili napadu, njegov otac, koji se također zove Valentin, potvrdio nam je da se radi o nesretnom slučaju.
Valentin Eskeričić (40) iz Kupine kraj Slavonskog Broda umro je u petak u Kabulu u Afganistanu, potvrđeno nam je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Eskeričić je ondje radio u jednom hotelu kao zaštitar privatne strane kompanije, a prema neslužbenim informacijama, pozlilo mu je u kupaonici pa se poskliznuo i slomio vrat. Iako su njegovi prijatelji sumnjali da nije nastradao u nekoj borbi ili napadu, njegov otac, koji se također zove Valentin, potvrdio nam je da se radi o nesretnom slučaju.
- Posjetio me predstavnik britanske agencije za koju je radio i rekao mi za njegovu smrt. Velik mi je to bio šok. On je još prije 20 godina otišao raditi u inozemstvo i dva puta je obišao zemaljsku kuglu, pa sam se bojao svaki put kad bi bio neki napad. I onda mi ovako iznenada jave da je umro, a trebao je idući mjesec doći doma - rekao nam je njegov otac.
Njegova iznenadna smrt pogodila je sve koji su ga poznavali i mnogi su na njegovu profilu na Facebooku izrazili žaljenje zbog njegova odlaska. Neki od njih su i objavili fotografije na kojima pozira s puškom ili pištoljem pa su nam objasnili da je Eskeričić radio kao zaštitar u visokorizičnim zonama.
U Afganistanu je tako radio u jednom hotelu, prevozio je ljude iz hotela do aerodroma, no prije toga je isto tako osiguravao teretne brodove u Somaliji te naftne bušotine u Saudijskoj Arabiji, Libiji i Siriji. Neki od prijatelja su nam rekli da je osiguravao i istraživanja nafte koja je provodila Ina te da je osiguravao i privatne jahte. Iako se radi o opasnom poslu, njegovi prijatelji nam kažu da nikad nije bio ni u jednoj direktnoj borbi, ali da je stalno bio u zoni opasnosti.
S broda među zaštitare
- Kad sam čuo za njegovu smrt, prvo sam pomislio da nije bila nekakva bomba ili pucnjava. Zadnji put kad smo se čuli, bilo je to prije nove godine, nazvao sam ga jer je bio neki napad u Kabulu pa sam se uplašio da nije bilo blizu njega. No rekao je da se kod njih stalno puca, da je kao i kod nas u vrijeme rata. Tako mi je napisao - prisjeća se Jusuf Mehić, njegov prijatelj iz djetinjstva.
Razgovarali smo i s jednim njegovim kolegom s kojim je radio. Nije nam htio govoriti o tome kako je njihov posao zapravo izgledao, samo je rekao da se radilo o zaštitarskom poslu.
- Valentina znam od 2012. jer smo bili zajedno na jednoj obuci, a poslije toga smo ostali u kontaktu. On je otišao na 'kopno', a ja na 'more', ali poslije smo se sreli jer je i on došao na brodove, no odradili smo nekoliko zadataka zajedno i onda se on vratio na kopno. Bio je tih, miran, pomalo povučen i uvijek spreman pomoći. I bio je dobar radnik, to je iskustvo koje imam ja i ono što sam čuo od kolega s kopna i mora - rekao je Albin Vrbančić.
Ni Eskeričićevi prijatelji nisu znali točno objasniti što je radio, već su svi rekli da je osiguravao lokacije, ali da se nije bavio samo time. Prvo je, kažu, radio na teretnim brodovima, pa je prešao u posao osiguranja.
Eskeričićev otac nam je rekao da je volio taj adrenalin i da je još prije 20 godina otišao iz rodnog mjesta u svijet, pošto je odslužio vojni rok. Doma bi, kaže nam, bio dva mjeseca i onda bi tri mjeseca otišao raditi u neku drugu zemlju. Ovo mu nije bio prvi posjet Afganistanu, no kažu njegovi prijatelji da je jednostavno bio navikao na opasne situacije.
- Čuli smo se prije nekoliko dana. Pitao me što se to događa u Splitu, za one pucnjave, pa sam ga ja pitao kakvo je stanje kod njega zbog ovih tenzija između SAD-a i Irana. Rekao je da rakete stalno lete i da je žustro, ali da on nije u blizini svega toga - kaže Josip Glavačević.
Bijeg iz Libije u zadnji čas
Najgore mu je bilo u Libiji, ispričali su nam njegovi prijatelji, gdje je u zadnji čas uspio pobjeći i izbjeći rat. No isto tako kažu da se uvijek vraćao doma.
- U studenome prošle godine, dakle prije nešto više od 2 mjeseca, bio je kod nas u Tešnju, došao je vidjeti stare drugove i grad u kojem je proveo dobar dio djetinjstva. Neka počiva u miru, bio je dobar čovjek i drug. Tiho je živio i tako nekako i napustio ovaj svijet - rekao je Mehić.
Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova rekli su nam da su krenuli s procedurom povratka njegova tijela iz Afganistana, a Eskeričićev otac nam je rekao da će se obdukcija napraviti u Hrvatskoj. Svi koji su ga poznavali kažu da je bio dobar čovjek i prijatelj te veliki avanturist. Ispričali su nam da nije bilo luke u svijetu koju nije obišao, kao ni većega grada koji nije posjetio. Nažalost, kažu, nije se nikad oženio, iako su ga svi tjerali da pronađe djevojku i negdje se skrasi. No on je jednostavno želio vidjeti što više svijeta i to ga je uvijek pokretalo, složni su svi s kojima smo razgovarali.
- Vale, moj prijatelju, još ne mogu vjerovati da te nema. Ja i moja djeca ćemo ti uvijek biti zahvalni što si nas veselio svojim dolaskom na svaki njihov rođendan i naša veselja. Nećemo nikad zaboraviti koliko si dao od sebe za našu obitelj. Da mi je samo malo tvoje dobrote koju si imao. Mirno spavaj, moj prijatelju - napisao mu je jedan prijatelj na Facebooku.
