Prevarili ste se ako ste vjerovali da generacija žena rođenih 1940. - 1950., onih koje su doživjele feminizam ili pokret žena za ravnopravnost, kako god to zvali, nema što reći o starenju žena. Doduše, ova tema ni među feministkinjama nije baš popularna, a u društvu je tabuizirana. Naime, dozvoljeno je o tome pisati i govoriti, ali s dozom humora na svoj račun, po mogućnosti u formi autoironije - takva je knjiga Nore Ephron “Mrzim svoj vrat”. Nije ni čudo, jer cijela zapadna kultura tjera ženu da izgleda mlađe i da ne odaje svoje godine. Tako ženski žurnali tvrde da su pedesete nove četrdesete, šezdesete nove pedesete i tako dalje. Istina je da zbog svega onoga što joj danas stoji na raspolaganju, od načina prehrane, gimnastike, kozmetike i mode, žena zaista može djelovati mlađe od svoje dobi. Ali cijela je priča proizvod ogromne kozmetičke, modne i industrije plastičnih operacija, koja živi od vjere žena da je moguće zadržati mladenački izgled - po mogućnosti što dulje, čak i kad već djeluje nakaradno. Danas, kad su nam na raspolaganju sva ta sredstva, nekulturno je izgledati loše i nenjegovano.
