Vojni cepelini - novi čuvari ruskog neba
Atlant / RosAeroSistemi
U svibnju 2017. godine se saznalo da će ruske vojno-svemirske trupe kroz četiri godine dobiti prvi cepelin. Radi se o eksperimentalnom modelu, ali je zanimljiva i sama činjenica da vojni vrh koristi ovu letjelicu za koju se činilo da je zauvijek zastarjela.
Cepelin "Atlant" konstruiraju inženjeri holdinga "Avgur-RosAeroSistemi". Letjelica je zamišljena prilično ambiciozno. U svojoj najtežoj modifikaciji moći će podići u zrak 170 tona korisnog tereta i nositi ga 5000 km. Radi usporedbe, toliko su teška tri tenka "Armata" s kompletnom opremom. Pored toga što može služiti kao transportna avijacija, cepelin ima i nekoliko važnih prednosti: troši daleko manje goriva i nije mu potrebna razvijena aerodromska infrastruktura, što mu, između ostalog, omogućuje da se aktivno koristi na slabo urbaniziranom sjeveru.
Atlant / RosAeroSistemi
Međutim, transport nije jedina sfera u kojoj se cepelini mogu primijeniti. Suvremene tehnologije otkrivaju njihov novi potencijal o čemu se nekada nije moglo ni sanjati. Naime, ispostavlja se da se oni mogu dobro iskoristiti u proturaketnoj obrani. Velika površina cepelina omogućuje da se na njemu razmjesti nekoliko antena i lokatora koji prate zračni prostor tisućama kilometara unaokolo otkrivajući na taj način eventualno lansiranje raketa. U sprezi s grupom orbitalnih satelita aerostati su punopravni element proturaketne obrane. Glavni nedostatak cepelina je mala brzina, ali ona u ovom slučaju ne igra presudnu ulogu.
Slični strani modeli
Sjedinjene države su također shvatile koliki potencijal cepelini imaju u današnje vrijeme. Cepelin "Aeroscraft" na kojem sada rade američki inženjeri ima mnogo sličnosti s "Atlantom". I on ima veliku nosivost (prema nekim procjenama, daleko veću od ruskog modela), i planirano je da se koristi za vojni transport u nepristupačna područja. Za SAD je taj zadatak krajnje aktualan jer su njihove vojne postrojbe raštrkane po cijelom svijetu, pa i u područjima gdje je izgradnja aerodromske piste otežana.
Aeroscraft / AP
Kina je postigla veliki uspjeh u vojnoj primjeni cepelina. Tamo je 2015. godine testiran ogromni aerostat u kojem je bilo skoro 20 000 kubičnih metara helija, što mu je omogućilo da se vine u atmosferu na visinu od 100 km i da tamo provede 48 sati. Kineski inženjeri su pomoću solarnih baterija povećali korisnu nosivost letjelice. Najvjerojatniji cilj kineskog cepelina je kontrola akvatorija istočnog dijela Tihog oceana, gdje se tijekom proteklih godina pojavila zona konfrontacije između Kine i njezinih susjeda koji uživaju potporu Amerike.
Oslanjanje na povijesno iskustvo
Cepelini su nekada gospodarili nebom i bili su intenzivno primjenjivani u vojnoj sferi. U Njemačkoj su početkom 20. stoljeća brzo postali najomiljenije letjelice vojnog vrha. Prva testiranja su pokazala da imaju velike borbene mogućnosti. Cepelini su, naime, podizali u zrak bombe teške nekoliko tona. Samo u 1916. godini su njemački cepelini izvršili preko 120 napada na francuske gradove.
Ruski cepelin "Krečet" (1910.) / Arhivska fotografija
Rusija je prije 100 godina bila jedna od vodećih zemalja kada je riječ o izgradnji cepelina. S njezinom mornaricom se uoči Prvog svjetskog rata po tim letjelicama mogla uspoređivati samo Njemačka. Radovi u toj oblasti su nastavljeni i poslije revolucije 1917. godine. Međutim, uoči Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez se odlučio za izgradnju zrakoplova jer su resursi bili ograničeni i nisu mogli biti usmjereni u dva pravca razvoja avijacije. Određenu ulogu odigrao i tehnički faktor. Nakon čitave serije tragedija tijekom 1930-ih cepelini su se prestali graditi u cijelom svijetu. Na tadašnjoj razini razvoja tehnologije sigurnost je zaista predstavljala problem. Aerostat je bio napunjen plinom i lako je eksplodirao. Suvremeni konstruktori cepelina koriste najnovije tehnologije za dovod plina i uvjereni su da će ispraviti greške koje su nekada pravili njihovi prethodnici.