Zakon postoji, zaštita izostaje: Slučaj femicida u Sarajevu razotkrio propuste sistema

Zakon postoji, a institucije imaju jasne smjernice. Tako bi trebalo biti u praksi.
No, posljednji slučaj femicida u Bosni i Hercegovini pokazao je da zakonske mjere ne sprječavaju nasilnike da se obračunaju sa žrtavama, usprkos obećanjima vlasti da će osigurati efikasniji sistem zaštite od nasilja u porodici.
Sudsku mjeru zabrane prilaska imao je i Tarik Prusac koji je nešto manje od mjesec dana, nakon što mu je izrečena, ubio u Sarajevu 1. maja bivšu partnericu.
Četrdesetjednogodišnju Elmu Godinjak – Prusac prvo je pretukao, a potom u haustoru zgrade u kojoj je živjela ubio hicem iz pištolja, koji je uzeo iz zaštitarske firme u kojoj je radio.
Nakon toga je pobjegao s njihovom maloljetnom kćerkom. Uhapšen je u ćevabdžinici, nekoliko kilometara od mjesta zločina.
Šta je sa elektronskim nadzorom?Zbog učestalih ubistava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine dobio je u aprilu prošle godine izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obavezu da, nakon prijavljenog nasilja, uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja.
Zakon je, također, predvidio uvođenje elektronskog nadzora s ciljem efikasnijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi.
No, pravilnik koji bi uredio način upotrebe elektronskog nadzora i utvrdio načine nabavke elektronskih narukvica, sudeći prema javno dostupnim informacijama, do danas nije donesen.
Alma Kratina, predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH, ocjenjuje da i posljednji slučaj femicida pokazuje da nema efikasnog provođenja Zakona.
"Postavlja se pitaje ko kontroliše zaštitne mjere. Zakon jasno kaže da onaj ko krši mjere može završiti u zatvoru. Također, ako nasilnik ima izrečenu mjeru zabrane, a radi kao zaštitar i posjeduje oružje, zar sistem ne bi morao biti uvezan kako bi se to spriječilo", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Šta su poduzele institucije?Neira Raković iz Udruženja "Glas žene" iz Bihaća, koje je bilo među inicijatorima za donođenje novih propisa u Federaciji BiH, kaže da su institucije dobile jasne smjernice za postupanje.
"Njihova je dužnost da koordiniraju ostale subjekte zaštite i stalno rade procjene rizika. Problem je kad se donese rješenje o zabrani prilaska, oni smatruju da je proces završen, a on tada tek počinje", navodi ona.
Iz Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su za RSE naveli da su postupili u skladu sa zakonima i pravilnicima, kada je riječ o postupanju i praćenju provedbe mjera zabrane prilaska, prije ubistva 41-godišnjakinje u Sarajevu.
Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica kazao je da je policija žrtvu obilazila nekoliko puta, te da nije bilo prijava o kršenju mjera zabrane prilaska.
Zbog nasilja, prijetnji i uhođenja, ubijena žena iz Sarajeva prijavljivala je od kraja feburara supruga, s kojim je bila u brakorazvodnom postupku. Mjere zabrane prilaska izrečene su mu početkom aprila, prema navodima iz kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.
Također, prema izjavama tužiteljice na ročištu za određivanje pritvora, Prusac je bio osuđen 2016. zbog nasilja nad majkom i bratom.
Zakon propisuje da zaštitarske poslove ne mogu obavljati osobe protiv kojih se vodi krivični postupak i koje su osuđivane za krivična djela za koja je izrečena zatvorska kazna.
Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava iz Zenice smatra da je rizik očigledno bio prisutan, ali da nije procijenjen na adekvatan način.
"Nisu uzeli u obzir nasilno ponašanje i to da on kao zaposleni zaštitarske agencije ima pristup oružju. Indikatori visokog rizika za femicid je posjedovanje oružja ili prijetnja ubistvom, kontrolirajuće i opsesivno ponašanje. To se mora uzeti u obzir kada procenjuje rizik da ne dođe do femicida", kaže Jovanović.
Za pravilnike koji trebaju omogućiti punu provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici zaduženo je više entitetskih ministarstava.
Tako je, među ostalim, navedeno da podzakonski akt o upotrebi elektronskog nadzora treba donijeti ministar pravde Federacije BiH.
Ministar pravde Vedran Škobić nije odgovorio na poziv RSE, a na pisani upit do zaključenja ovog teksta nije odgovoreno ni iz Ministarstva kojim rukovodi.
Iz MUP-a Federacije BiH, pak, tvrde da su završili svoj dio posla, usvojivši pravilnike koji se odnose na postupanje policije, procjenu rizika i nadzora nad mjerama zabrane.
"Za taj elektronski nadzor i dokle je Ministarstvo pravde došlo, ne znamo. Kad završe, što se nas tiče, sve je spremno", kazao je ministar Ramo Isak za RSE.
Istovremeno, parlamentarka Alma Kratina ističe da entitetska Vlada do danas nije dostavila izvještaj o tome koji su pravilnici do sada usvojeni, a neophodni su za provedbu zakona.
"Propis koji se tiče elektronskih narukvica očito nije donesen, jer nemamo njihovu primjenu. Koliko je to pogubno vidi se iz situacije u kojoj je nekome izrečena mjera zabrane približavanja, a ona se krši. Da su narukvice uvedene, policija bi u realnom vremenu pratila kretanje nasilnika, a žrtva bi bila pravovremeno upozorena", kaže Kratina.
Potrebna kontrola nad mjeramaU BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice.
Nedžad Korajlić, rukovodilac Studija sigurnosti Visoke škole "Centar za poslovne studije" (CEPS) iz Kiseljaka, izjavio je za RSE da problem predstavlja činjenica da se ubistva žena u BiH ponavljaju, unatoč izrečenim mjerama koje su trebale zaštititi žrtvu.
"Mjere se mogu izricati koliko god želite, ali ako nema kontrole nad njihovim provođenjem to će predstavljati problem. Ukoliko imamo samo njihovo zakonsko donošenje, ali ne i njihovu primjenu, to će biti mrtvo slovo na papiru", kazao je.
Korajlić je naglasio da je potrebna kontinuirana aktivnost policije, centara za socijalni rad i građana koji moraju prijavljivati.
"Ubistava će uvijek biti i ne možemo ih u potpunosti spriječiti, ali možemo bolje reagovati kada se radi o povratnicima, te ih operativno pratiti i kontrolisati - od zaštitnih mjera, pa do elektronskog nadzora. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije sistema", naveo je.

Prema podacima OSCE-a, gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Fondacije Cure.
Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na protestima građana širom zemlje, nakon što je u augustu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca.
Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubistava žena u BiH, nakon koga su entitetske vlasti, pod pritiskom protesta, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.
Uz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, prošle godine je izmijenjen i Krivični zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid, kao zasebno kazneno djelo. Predviđene su kazne od deset godina do kazne dugotrajnog zatvora.
U Krivičnom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo.
Iako je Vlada RS-a najavljivala da će ga uvrstiti u novu verziju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, do toga nije došlo nakon što je nekoliko konzervativnih i desničarskih udruženja tražilo da bude povučen iz procedure.