Muškarac iz Tešnja smrtno je stradao u martu ove godine od mine zaostale iz rata u Bosni i Hercegovini (BiH) devedesetih godina prošlog vijeka. Imao je 48 godina, a na minu je nagazio, kako se pretpostavlja, u potrazi za sekundarnim sirovinama.
Ovaj Tešnjak je 624. žrtva koja je nastradala od mina nakon završetka rata. Tragedija na sjeveru BiH desila se u trenutku kada je, zbog skretanja pažnje na Ukrajinu, doveden u pitanje plani za čišćenje BiH od mina do 2027. godine.
Na ovo za Radio Slobodna Evropa (RSE) upozorava Saša Obradović, direktor Centra za uklanjanje mina BiH.
Prema procjeni minski sumnjivih područja u BiH iz 2020, koju je finansirala EU, potvrđeno je da se oko 180.000 mina nalazi u 118 od 142 opštine koliko ih ima u BiH. Ista procjena navodi da je minama direktno ugroženo više od 130.000 stanovnika BiH.
BiH ima rok do 2027. godine da ukloni sve mine zaostale iz rata, ali direktor državnog Centra za uklanjanje mina (BHMAC) Saša Obradović kaže za RSE da je 2030. godina realniji cilj "ukoliko se uključe svi akteri koji trebaju da potpomognu".
Skeptičan je po pitanju i jer se donatori okreću drugim ratištima.
Površina za koju se sumnja da je pod minama u BiH iznosi 860 km2, što je 1,69% od ukupne površine zemlje.
Od završetka rata do danas, od mina i zaostale kasetne municije u BiH su smrtno stradale 624 osobe, od čega 53 deminera. Broj poginulih od mina u BiH se konstantno smanjuje, a od 2009. do danas bilo je ukupno 58 žrtava.
Posljednja žrtva mina u BiH
Za sada jedina žrtva mina ove godine u BiH 48-godišnji muškarac iz Tešnja na sjeveru zemlje, koji je poginuo 20. marta nakon eksplozije mine na brdu Becanj, nedaleko od obližnjeg Doboja.
Kako je rečeno za RSE iz Republičke uprave Civilne zaštite (RUCZ) RS, muškarac je najvjerovatnije u potrazi za sekundarnim sirovinama tražio čahure zaostale iz rata, te zašao u minsko polje.
"Zaista je to jako miniran teren, najgore od tog svega je što je miniran minama PROM, koje su, vidite i sami, i dalje aktivne", rekao je za RSE Dragan Kos, pomoćnik direktora RUCZ za deminiranje.
Selo Svjetliča se nalazi oko tri kilometra daleko od minskih polja na Becnju. Salko Hodžić iz ovog sela za RSE iz kaže da ljudi uprkos svemu ulaze u minska polja.
"Ljudi idu redovno, ovi koji sijeku drva i prodaju, ima dosta tih ljudi", kaže Hodžić.
Stanić Rijeka, selo u susjednom Doboj-Istoku, nalazi se, takođe, oko tri kilometra od minirane zone. Mještanin Agan Delić za RSE je izjavio da se mještani drvima uglavnom snabdijevaju baš sa Becnja.
"Neprestano nakon rata ljudi ulaze u te prostore, znajući koji rizik nosi sa sobom", rekao je Delić.
Od kraja rata na području Doboja od mina su stradale 63 osobe, pokazuju podaci BHMAC-a.
Aerodrom koji su minirale četiri vojske
Koliko je složen proces deminiranja u BiH, ilustruje primjer aerodroma Željave, na granici sa Hrvatskom, na krajnjem sjeverozapadu BiH.
Ovaj podzemni aerodrom i bivša baza Jugoslovenske narodne armije (JNA) nije u funkciji od 1992. godine.
Potencijalno minirana površina oko Željave iznosi dva miliona kvadratnih metara, a tu su minska polja postavljale JNA, Vojska Republike Srpske, Armija BiH i Hrvatsko vijeće obrane.
Deminiranje je počelo 14. marta, a plan je da se sve završi do druge polovine 2024. godine. Sredstva su obezbijeđena u državnom budžetu, a deminiranje vrše timovi Oružanih snaga BiH.
"Ukupno je na ovom prostoru predviđeno šest istraga, dvije smo već otvorili, pronašli smo prva minsko-eksplozivna sredstva", rekao je za RSE Aladin Bajraktarević, šef Regionalne kancelarije BHMAC.
On je naglasio da je na terenima kao što je Željava važno da im se jave svi koji imaju neke informacije, s obzirom na to koliko je prošlo od rata.
"Imamo minske zapisnike koji su unijeti u bazu podataka, međutim imamo minske zapisnike koji nisu i koji se nalaze u privatnim arhivima bivših boraca svih strana", kazao je Bajraktarević.
Sa tim informacijama, pojašnjava Bajraktarević, proces će biti znatno jeftiniji.
Kada prostor bude očišćen, plan je da se bivši aerodrom i okolina koriste u turističke svrhe.
Unsko-sanski kanton (USK) u kojem se nalazi aerodrom, od svih 10 kantona u Federaciji BiH najviše je kontaminiran minama, koje se nalaze na oko 86 km2 površine.
Nedostatak novca, opreme i kadra
Najveći problemi za deminere u BiH su manjak resursa i ljudstva, smatra Saša Obradović, direktor BHMAC-a.
"Nedostatak opreme kod timova Oružanih snaga BiH, kod civilnih zaštita entitetskih, naravno i materijalni status opreme u sektoru za uklanjanje mina", odgovara Obradović na pitanje sa kojim se teškoćama susreću demineri.
Dodaje da je u proteklom periodu mnogo deminera otišlo u penziju.
"Mijenja se kompletan kadar, mnogi ljudi neće više da budu demineri, veoma je slabo plaćen taj posao. Naravno, treba riješiti i Zakon o deminiranju koji je star preko 25 godina", kazao je Obradović.
U posljednje dvije godine, dvije deminerske obuke je završilo 40-ak osoba. Oni će, kaže Obradović, da se zaposle u nekoj od 25 organizacija akreditovanih za protivminsko djelovanje u BiH.
"Zbog nedostatka finansijskih sredstava, donatorskih ili domaćih, koja su obećana u strategiji protivminskog djelovanja da se izdvoje, te firme nemaju posla", upozorava Obradović.
On ističe da je prije nekoliko godina bilo po tri do četiri tendera za deminerske poslove godišnje, a sada samo jedan, što je, procjenjuje Obradović, premalo da bi se zadržalo i ljudstvo i posao.
Državni i entitetski budžeti u BiH finansiraju deminiranje koje vrše Oružane snage i civilne zaštite, dok ostalo finansiraju donatori.
Ove godine, računajući budžetska i donatorska sredstva, BiH ima na raspolaganju oko 30 miliona KM (oko 15,4 miliona evra) za deminiranje.
Što se tiče te redovne pomoći, tu pomažu Svjetska banka, SAD, Njemačka, IPA fondovi, Norveška narodna pomoć (NPA), dok preciznih podataka o donacijama nema.
Prema Planu deminiranja u BiH za 2023. godinu, od Evropske unije (EU) BiH ima na raspolaganju 10 miliona evra granta iz sredstava IPA (Instrument pretpristupne pomoći Evropske unije). Grant je namijenjen za 2022, 2023. i 2024. godinu, a implementacija bi trebalo da počne ove godine.
Direktor BHMAC-a Saša Obradović kaže da u budžetu nema dodatnih sredstava za protivminske akcije, te da to brine. Situacija je, kaže, prethodnih godina bila slična. On je skeptičan i po pitanju rokova koje BiH treba da ispuni, jer se donatori okreću drugim ratištima, a država ne izdvaja koliko je potrebno za deminiranje.
BiH se na sastanku zemalja potpisnica Konvencije o zabrani upotrebe protivpješadijskih mina u novembru 2021. godine, obavezala da će biti očišćena od mina do marta 2027. godine. Taj dokument je u godinama nakon rata potpisan i ratifikovan u BiH, a stupio je na snagu 1999. godine.
BiH je do sada "probila" dva roka za evidentiranje i uklanjanje svih mina, 2009. i 2019. godine.
Koliko je mina još ostalo u BiH?
Od ukupne površine države koja je još minirana, 78% je u Federaciji BiH, 20,5% u Republici Srpskoj, a 1,5% u Distriktu Brčko.
Tokom prošle godine, opasna površina je smanjena za oko 53 km2, gdje je pronađeno 3.529 mina i 1.833 zaostalih eksplozivnih sredstava, pokazuju podaci BHMAC-a.
Do sada je u zemlji od mina očišćeno 3.340 km2, na kojima je uništeno više od 80.000 mina i 64.000 zaostalih eksplozivnih ostataka iz rata.
Saradnja na tekstu: Azra Bajrić, Mirsad Behram
