Udruga financijski oštećenih umirovljenika Republike Hrvatske 1991-1998 ne priznaje odluku Međunarodne organizacije rada (ILO) da Hrvatska više nema nikakvih obaveza prema umirovljenicima koji su nakon uspostave samoproglašene „Republike Srpske Krajine“ (RSK) 1991. godine pa do 1998. godine bili nedostupni hrvatskim vlastima.
To kaže jedan od dvojice potpredsjednika Udruge i prvi čovjek Udruge za Dalmaciju Nikola Kalat, za Radio Slobodna Evropa (RSE).
„Ne priznajemo tu odluku, jer ona nije bila dobro pripremljena“, kaže Kalat.
Zato Udruga želi iznova pokrenuti cijelu priču, a za pomoć se obratila i Srpskom narodnom vijeću (SNV).
O čemu se radi
„Problem su neisplaćene mirovine od 15. rujna 1991 do 1. kolovoza 1995", objašnjava Kalat. "I onda od 1. kolovoza 1995. pa do kako se tko vraćao - netko 1996, netko 1997, netko 1998, netko dvije hiljade i neke... Baratam tim spiskovima jer sam predsjednik naše podružnice za Dalmaciju, gdje nas je preko 3.800 sa ovim problemom“, pojašnjava naš sugovornik.
Potpredsjednica SNV-a (Srpsko narodno vijeće) i saborska zastupnica srpske manjine Dragana Jeckov obećala je umirovljenicima da će im pravni tim SNV-a pomoći u pisanju „pilot tužbi“ koje će kasnije, ovisno o ishodu sudskih postupaka, eventualno poslužiti kao primjeri daljeg postupanja.
U SNV-u se ograđuju od djelovanja nekih odvjetničkih ureda koji su krenuli zastupati ovakve oštećenike, a Kalat o tome kaže:
„Jedna advokatska kuća iz Osijeka uzima slučajeve i tvrdi da će dobiti spor. Najprije su tražili 500 kuna za troškove pripreme tužbe, a kada su vidjeli da ne ide, smanjili su na 300. Trebat će se dogovorit postotak koji ide njima ako dobiju slučaj. Ali nitko ne garantira – što ako propadne tužba? Svaki pojedinac mora sam snositi troškove.“
Udruga umirovljenika iz Srbije podnijela je krajem 2014. predstavku protiv Hrvatske Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), tvrdeći da Hrvatska svojim umirovljenicima, pretežno srpske nacionalnosti, koji su tijekom rata devedesetih živjeli na dijelovima Hrvatske pod kontrolom pobunjenih Srba ili su iz nje izbjegli, nije isplaćivala mirovinu.
Zaključak Međunarodne organizacije rada
Slučaj je razmatralo tripartitno povjerenstvo ILO-a sastavljeno od predstavnika vlade – u ovom slučaju Španjolske – poslodavaca i sindikata, te je Upravnom vijeću ILO-a lipnja 2017. godine preporučilo zatvaranje slučaja, što je ono jednoglasno prihvatilo.
Povjerenstvo je prihvatilo argumente hrvatske Vlade da su hrvatskim građanima koji su izbjegli u Srbiju Srbija odmah počela isplaćivati mirovine, temeljem Ugovora o socijalnom osiguranju između dvije zemlje koji djeluje retroaktivno.
Onima koji su živjeli na području samoproglašene “RSK” Hrvatska je prestala isplaćivati mirovine “višom silom”, jer su bili nedostupni, prihvatio je ILO argumentaciju Hrvatske.
Dodatni je argument bio da su za vrijeme samoproglašene “Krajine” oni primali mirovinu iz njezinog mirovinskog parafonda. Osim toga, Hrvatska je do kraja 1998. i završetka mirne integracije već isplatila zaostatke mirovina za najviše do tri godine unatrag, a od početka 1999. zaostaci se u Hrvatskoj isplaćuju samo za godinu koja prethodi podnošenju zahtjeva.
Slučaj 'Ljuba Čekić i ostali protiv Hrvatske'
Odluka ILO-a potvrđuje i odluke hrvatskih pravosudnih tijela koje su odbijale slična potraživanja, ali i odluku Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju "Ljuba Čekić i ostali protiv Hrvatske" iz 2002. godine.
Ona je 1995. zajedno sa mužem izbjegla u Srbiju, vratila se 1997. i zatražila isplatu mirovina supruga koji je u međuvremenu preminuo. Hrvatski sud odbio je njen zahtjev, a izgubila je i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Milanovićeva vlada 2011-2016 obećala je riješiti taj problem, ali nije.
Na upit RSE, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je odgovorilo kako “pitanje tzv. dospjelih, a neisplaćenih mirovina nije otvoreno pitanje, ali da - budući da su mirovinska prava osobna prava - ukoliko se u pojedinačnim sudskim postupcima korisnicima mirovina utvrde pravno relevantne okolnosti koje ukazuju na pozitivan ishod njihovih tužbi, nadležni sudovi o tome će donijeti pravorijek te će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje postupiti sukladno donesenom pravorijeku.”
U odgovoru se navodi i kako se ”o ovom pitanju vodilo razgovore s predstavnicima srpske nacionalne manjine kroz Radnu skupinu za provođenje Operativnog programa za srpsku nacionalnu manjinu, u okviru Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2017.-2020., u čijem radu je sudjelovala gđa Jeckov kao članica Radne skupine. Također su nazočili i predstavnici spomenute Udruge te su detaljno činjenično informirani.”
Nema podataka koliki je ukupni broj hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji imaju ovaj problem. Kada je 2014. pokrenut postupak u Srbiji, tada se spominjala brojka od 22.000 slučajeva i – neslužbeno – brojka od 800 milijuna eura. Sada se ne spominje o kojem se iznosu može raditi.
