Bila je Nova godina 2008. i mala Slovenija je po prvi put preuzela rotirajuće šestomjesečno predsjedanje Evropskom unijom(EU).
Brisel je bio u slavljeničkom raspoloženju budući da se pisala historija. Bilo je to prvi put da je jedna od država centralne i istočne Evrope, koje su se pridružile Uniji manje od četiri godine ranije, bila zadužena za Vijeće EU - najmoćniju instituciju bloka.
Više od svega, smatralo se prikladnim da moderna, ka budućnosti okrenuta Slovenija, prva od novih država članica EU koje su nekada pripadale istočnom bloku ima tu čast.
Stekavši nezavisnost samo 17 godina ranije u kratkom ratu na početku raspada Jugoslavije, bila je jedina zemlja u regiji za koju se u to vrijeme smatralo da je spremna da se pridruži EU.
Godinu dana prije svog predsjedavanja, već je usvojila euro, postajući prva od novopridošlih država koje su to učinile. Na mnogo načina je priča o uspjehu Slovenije smatrana uspjehom EU, savršenim znakom da Brisel ujedinjuje kontinent u miru i prosperitetu nakon decenija hladnog rata i ratova devedesetih.
Ljubljana je pola prošle godine odradila uz pohvale. Vođeni svojim mitskim borcem za slobodu premijerom Janezom Janšom, njegove diplomate pokazale su se jednako vještima u upravljanju Vijećem kao i iskusni profesionalci iz Francuske, Njemačke ili Italije.
Naravno, bilo je nekih urlika o medijskoj situaciji u zemlji, ali su ih brzo potopile pohvale kako se Slovenija pokazala spretnom kad je Kosovo proglasilo nezavisnost samo nekoliko sedmica nakon što su preuzeli predsjedavanje i koliko su uvjerljivo uspjeli progurati dosije o politici proširenja EU i ekonomskoj integraciji.
Dvanaest i po godina kasnije, 1. jula 2021. i slika je gotovo neprepoznatljiva. Kada Slovenija sada po drugi put preuzme kormilo, samo jedno će biti isto: Janša je premijer. Ali, pošteno je reći da se on promijenio. Kao i Slovenija i EU.
Janša je danas u krugovima EU poznat ili kao "maršal Tweeto" zbog svojih često nepredvidivih i oštrih postova na društvenim mrežama koji su ciljali novinare ili kao "mini-Orban" zbog njegovog prijateljstva s kontroverznim mađarskim premijerom.
Janšina retorika i pomak udesno posljednjih godina natjerali su neke diplomate da strahuju da se Ljubljana sve više kreće u istom smjeru kao Mađarska i Poljska, koje su obje u svađi s EU zbog nezavisnosti medija i brojnih pitanja iz oblasti vladavine zakona.
I dok kritičari priznaju da Slovenija još nije u istoj kategoriji kao te dvije države, sve je više dokaza da stvari nisu u redu. Kada je većina država članica napala Orbana zbog njegovog nedavnog "anti-LGBT" zakona o obrazovanju, Janša je pružio podršku.
Sukobio se i obustavio finansiranje nacionalne novinske agencije STA, odbio finalizirati proceduru za imenovanje slovenskih tužilaca za novoosnovano Evropsko javno tužilaštvo (EPPO), čestitao Donaldu Trumpu na "ponovnom izboru" za američkog predsjednika u novembru 2020. godine i predložio stvaranje Evropskog instituta za ustavno pravo koji bi rješavao sporove između Brisela i nacionalnih prijestolnica zbog pitanja vladavine prava, umjesto da Evropski sud pravde (ECJ) donosi konačnu presudu.
I dok su se Slovenija i njen lider značajno promijenili, promijenila se i EU. A u ovom slučaju i na bolje. Nešto poslije prvog slovenskog predsjedavanja EU, na snagu je stupio Lisabonski ugovor koji je kreirao brojne pozicije i institucionalne reforme u Briselu.
Prvo, smanjena je moć predsjedništva država imenovanjem stalnog predsjednika Vijeća i šefa vanjske politike EU s evropskim diplomatskim korom koji su sada zaduženi za samite EU, odnosno Vijeće za vanjske poslove EU. Ovo je smanjilo fokus s mnogih nacionalnih lidera i pomoglo Briselu da se nosi sa drugim potencijalno nezgodnim predsjedništvima, poput mađarskog i prilično nedavnog rumunskog.
Čak i dnevni red vijeća postavlja „trojno predsjedništvo“ u kojem Slovenija sarađuje s dvije zemlje koje su predsjedavale prije nje - Njemačkom i Portugalom.
Ipak, još postoji određena nervoza u briselskim hodnicima. Slovenačke diplomate i neki ministri će ipak nominalno voditi procese, vodeći računa da se proguraju određene legislative i postoji bojazan da bi Janša svojim tweetovima mogao pokušati usporiti posao ili zatrovati atmosferu. Isto tako, zabrinjava i percepcija javnosti da neko poput njega pokušava neko vrijeme glumiti predsjednika EU.
I dok bi zabrinutost zbog Janše u Briselu mogla biti razumljiva, mnogi analitičari to smatraju i štetom. Slovenija je rekla da će se zalagati za napredak u mnogim pitanjima koje Zapadni Balkan odavno želi, poput članstva u Šengenu za Bugarsku, Hrvatsku i Rumuniju i brže integracije u EU za preostale zemlje Zapadnog Balkana.
Ipak, svaka izjava iz Ljubljane o tom pitanju vjerovatno će pokrenuti pitanja o često spominjanom ali rijetko viđenom non paperu – koji je navodno nastao u Janšinom uredu, iako je on to porekao – a u kome se sugeriše prekrajanje granica Bosne i Hercegovine. Nije ni čudo da će se tipovi EU na onaj veličanstveni dan 2008. godine osvrtati s nostalgijom.
