Bosna i Hercegovina (BiH) je iskoristila sve pravne lijekove raspisavši međunarodnu potjernicu i uputivši zahtjev Srbiji za izručenje Novaka Đukića, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vasvija Vidović, pravna ekspertica koja je u više predmeta bila advokatica u predmetima ratnih zločina pred Haškim tribunalom.
Sud Bosne i Hercegovine raspisao je 2014. godine međunarodnu potjernicu za Novakom Đukićem, koji je osuđen za masakr na Tuzlanskoj kapiji.
Međunarodnu potjernicu dobio je Interpol Srbije i prema njoj je obavezan postupiti, uz poštivanje zakonskih propisa Srbije.
Novak Đukić je kao komandant Taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. godine naredio artiljerijsko granatiranje Tuzle.
Tada je u centru grada ubijena 71 osoba, a više od 150 njih je ranjeno. Prosjek godina ubijenih na Tuzlanskoj kapiji je 24.
Osuđen je na 20 godina zatvora.
Đukić je otišao u Beograd na liječenje, uoči druge presude. Od tada je nedostupan za bh. institucije.
Izručenje Đukića od Srbije je 8. juna tražio predstavnik Bosne i Hercegovine pri UN-u, ambasador Sven Alkalaj. On je pozvao Srbiju da izruči generala Novaka Đukića.
"Pošto je osuđen u BiH, Đukić je pobjegao u Srbiju, to je narušilo bilateralne odnose. On mora biti vraćen da se suoči sa pravnim posljedicama svojih zločina", kazao je predstavnik BiH 8. juna na zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a.
Advokatica Vasvija Vidović dodaje kako Bosna i Hercegovina od Srbije "još jedino diplomatskim putem može tražiti izručenje Đukića".
"Sudovi u Srbiji su o tome odlučivali i odbili su izručenje, iz razloga što se radi o državljaninu Srbije. Međutim, zadnja riječ je ministra pravde Srbije, tako da ćemo vidjeti šta će u konačnici odlučiti u vezi s tim ministar pravde", ističe Vidović, dodajući da je potez bh. diplomate pred Vijećem sigurnosti UN-a "jedino što je BiH još mogla poduzeti, nakon što je iskoristila pravne lijekove".
"To je zadnja mogućnost koju BiH može da koristi – da se dalje traži diplomatskim putem, s obzirom na to da je taj zahtjev za izručenje u fazi političkog odlučivanja, ne više sudskog, odnosno pravnog'', kazala je Vidović za RSE.
Na osnovu čega se Đukić nalazi u Srbiji?
Sud BiH je 2009. godine osudio Đukića na 25 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i zato što je naredio granatiranje Tuzlanske kapije maja 1995. godine.
Đukić je 2014. godine pušten na slobodu, nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu.
Sud Bosne i Hercegovine je u ponovljenom postupku preinačio svoju odluku na 20 godina zatvora, ali je Đukić u to vrijeme već otišao u Srbiju na liječenje i od tada je nedostupan za bh. institucije.
Iste godine Sud BiH je raspisao međunarodnu potjernicu za Novakom Đukićem, koju je dobio i Interpol Srbije.
Srbijansko pravosuđe odlučilo je da neće izručiti Novaka Đukića Bosni i Hercegovini, jer je državljanin i Srbije, a Srbija svoje državljane ne izručuje.
Iz Ministarstva pravde Srbije do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili na pitanje RSE da li nakon Alkalajevog zahtjeva planiraju izručiti generala Đukića BiH. Odgovor nije došao ni od Ministarstva pravde BiH na pitanje RSE da li je od Srbije traženo zvaničnim ili diplomatskim putem, nakon raspisivanja međunarodne potjernice, da izruči Đukića.
Bosna i Hercegovina i Srbija 2013. godine potpisale su ugovor o izručenju.
Međutim, sporazum o ekstradiciji između BiH i Srbije ne odnosi se na optužene za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratne zločine.
Posledice odbijanja Srbije da izruči radikale
"Upravo iz tog razloga većina Srba koji su optuženi pred sudom BiH ima dvojno državljanstvo, BiH i Srbije, što znači da ih u trenutku kada iz Bosne dođu u Srbiju, srpske vlasti neće izručiti radi procesuiranja za zločine", rekla je za RSE Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo 23. aprila.
Žanić je dodala i da "po pravilu" za te zločine neće biti procesuirani ni pred sudom u Srbiji.
"I to je jedan od načina na koji se izbegava odgovornost za počinjene ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Zakonski, ta mogućnost postoji i određena lica to svoje pravo koriste kako bi izbegli krivičnu odgovornost", rekla je Žanić.
Roditelji ubijenih gube nadu u izručenje
Zineta Hidanović je 25. maja 1995. godine u masakru na Tuzlanskoj kapiji izgubila sina Alema. Imao je 19 godina.
Kako Hidanović kaže za RSE, ne vjeruje da će Srbija izručiti Bosni i Hercegovini Novaka Đukića, niti da će inicijativa Svena Alkalaja nešto promijeniti.
"Kad je mislio UN na nas? Tokom cijelog rata mi smo bili u zabludi. Svi su se satrali 'misleći' o nama, a niko nije mrdnuo ničim", kaže Hidanović, dodajući kako misli i na dio odgovornosti - što se Novak Đukić nalazi u Srbiji - snose i bh. institucije.
"S obzirom na to da on ima dvojno državljanstvo, moglo se i očekivati tako nešto. Ja, prije svega, zamjeram našim institucijama koje su dozvolile njemu da ode", kazala je Hidanović za RSE.
I predsjednik tuzlanskog Udruženja 25. maj, koje okuplja roditelje djece ubijene na Kapiji, Edin Hurić, smatra da ova inicijativa neće mnogo pomoći.
"Da je Srbija htjela, do sada je mogla izručiti Đukića", poručuje Hurić, koji se i dalje nada da će proraditi savjest kod predstavnika vlasti u Srbiji.
"Ako gospodin Vučić [Aleksandar, predsjednik Srbije, prim. red.] ili bilo ko iz Republike Srbije, pruža ruke pomirenja, kao putem vakcina, hvala mu, hajde da onda ispoštujemo presudu međunarodnih sudova", smatra Hurić.
U Srbiji od 3. juna besplatna vakcinacija za građane BiH
Više od 1.000 osoba izručeno je ili deportovano u BiH po raznim osnovama, od krivičnih djela poput teških krađi, preko kršenja zakona o useljenju u neku državu, sve do ratnih zločina počinjenih 1990-ih godina.
Samo u razdoblju od 2013. do 2019. iz Srbije je izručeno 211 osoba, iz Njemačke 200, Hrvatske 107, Crne Gore 65, Austrije 48, Rusije pet, dok je jedna osoba, osumnjičena za ratne zločine, izručena iz Izraela.
