PIŠE ANTE TOMIĆ - Jedna je zagrebačka termoelektrana na istočnom rubu grada, na Žitnjaku pored Save, druga sedam kilometara zapadno, na Trešnjevki nedaleko od Doma sportova. Dimnjaci im se, obojani u crvene i bijele vodoravne pruge, dižu u visinu kao divovske klaunske dokoljenke. Gledajući ih za vedrih dana, na pozadini azurnog neba, kad iz njih kulja bijeli dim, mogu shvatiti zašto su futuristi poput Marinettija i Majakovskog prije stotinu i više godina bili oduševljeni veličinom, odvažnošću, snagom i brzinom industrijskog svijeta, zahuktalim turbinama, nauljenim klipovima, sjajnim čeličnim zupčanicima i zglobovima.
