ANTE TOMIĆ Tako, dakle, vlast Mosta i HDZ-a zamijenit će vlast Mosta i HDZ-a
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice bi po Statutu stranke trebao sljedovati ampulu cijankalija, da je u presudnom trenutku, kad ga do jedan prijatelj i suradnik izda i hajka ga stigne, kad lavež krvosljednika postane sve glasniji, pregrize, sklopi oči, strese se i umre. Jer to je smrtonosna misija, nema nijednoga koji je otišao voditi HDZ i živ se vratio. Nesretnika u jednom trenutku izaberu s grotesknom većinom od devedeset osam posto, a samo trenutak kasnije, sve vriskajući i pocikujući i iz lovačkog oružja pucajući u zrak od veselja, vuku ga sajlom po prašini. Jednom obožavanog Tomislava Karamarka danas ne bi uzeli ni da se natječe za portira u stranačkom središtu na Trgu žrtava fašizma.
Kad je pao, tek mu se Zlatko Hasanbegović patetično zaklinjao na vječnu odanost, otkopčavao košulju i novinarima pokazivao na grudima tetovirano srce probodeno strijelom i u srcu Tomica + Haso, no mjesec dana kasnije ni on više nije ucviljen. Gledamo ga u Metkoviću kako pije bijelo vino s Božom Petrovom i Vlahom Orepićem i ne čini se da Mostovim uglednicima zamjera što su mu smaknuli prijatelja i mentora, njegova Obi Wan Kenobija, čovjeka bez kojega zapravo ne bi bilo Hasanbegovićeve političke karijere.
Život, ah, ide dalje.
Nešto je ipak glupo pogledate li pozornije kakve su nam političke prilike bile prije pola godine, a kakve se za mjesec ili dva očekuju. Dakle, prije pola godine vladala je izrazito neuspješna koalicija HDZ-a i Mosta koja je završila kako je jedino i mogla završiti, u gnjevu, gorčini i međusobnom optuživanju. Jedan je potpredsjednik Vlade pod pritiskom javnosti nasrnuo na drugoga, a taj drugi je opet skočio na premijera i, nekoliko mučnih i iscrpljujućih koraka kasnije, čitav se sustav nerazumno i samoubilački srušio. Most i HDZ bez ičije su pomoći izvana razbili vlast koju su sami napravili i odlučili je ponovno sastaviti na prijevremenim izborima.
I evo nas ponovno otprilike na istome mjestu gdje smo bili i prije godinu dana. Dvije velike stranke izlaze na izbore s jednakom retorikom i u gotovo nepromijenjenom sastavu, s jednakim plakatima televizijskim spotovima, a Most, kao, ne bi ni s jednom ni s drugom, već špila da je neutralan. Božo Petrov i društvo radije bi, kažu, umrli nego izgubili svoje djevojačko poštenje podajući se kojekakvim hadezeovskim ili esdepeovskim barabama, ali mi znamo da to baš i nije istina. Danas, kao i prije godinu dana, Most kriomice namiguje udvaraču zdesna i opet nam se sprema poznati amaterski igrokaz, u kojemu Božo Petrov čitavih deset noći ne spava, nego se lomi i u suzama moli Svemogućega da mu dade mudrosti i hrabrosti da dobro izabere, u najboljem interesu hrvatskog naroda koji mu je dao mandat, da bi se na hladnom sivom svjetlu zore jedanaestog dana na prozoru ukazao Isus i rekao:
“Ajde, Božo, ne zajebavaj, nego potpiši s HDZ-om.”
Kad u Metkoviću vidite Zlatka Hasanbegovića i Božu Petrova gdje bezbrižno piju bijelo vino, dođe vam bistro da bi ti oni sve jednako učinili. Kao da se nikad ništa ružno među njima nije nije desilo, čitavu bi političku agoniju još jednom prošli. Zar to nije idiotski? Most i HDZ su napravili koaliciju i nakon pola godine je sami srušili, pa raspisali izbore da bi - što? Da bi opet koalirali. Pa to je zbilja veliko postignuće. Pomogne li nam dragi Bog, vlast Mosta i HDZ-a zamijenit će vlast Mosta i HDZ-a, samo što u njoj neće biti Tomislava Karamarka. I, ajde, dobro, Josipe Rimac.
Ne razumijem se dobro u te poslove, ali valjda je to jedna od onih nesmiljenih, oštrih reformi koje nam Božo Petrov i njegovi metkovski pametnjakovići obećavaju. Blistavi primjer kako se razumno troši javni novac državni aparat čini jednostavnijim, efikasnijim i jeftinijim. Tri milijuna i šesto tisuća punoljetnih građana RH u manje od godinu dana ponovno će izaći na birališta, izvanredno i prijevremeno će se još jednom potrošiti sto dvadeset milijuna kuna, a sve zato što oni nisu znali kako se drugačije riješiti Tomislava Karamarka i Josipe Rimac. Pa, svaka čast, momci i djevojke!