Umjesto sedmosatne operacije srca i dvotjednog oporavka u bolnici, dvojica su se mladića prošlog tjedna, već drugi dan nakon uspješne ‘perkutane implantacije pulmonalne valvule’, vratila svojim kućama s novim plućnim zaliskom, a da im je prsni koš ostao netaknut!
Prvi put dječji kardiolozi KBC-a Zagreb uspješno su ‘kroz nogu’ napravili zahvat kompliciranog naziva, ali jednostavno za pacijente, odnosno promijenili plućni zalisak kroz femoralnu venu, a sve je potrajalo tek nešto više od sata.
Tim vođen doc. dr. Danielom Dilberom, pročelnikom Zavoda za pedijatrijsku kardiologiju, i primarijusom dr. Daliborom Šarićem uveo je prošlog tjedna u hrvatsku pedijatriju novu metodu liječenja srčanih problema, koja se zadnjih devet godina radi u SAD-u, a u Europi unatrag sedam do osam godina i to u samo manjem broju centara. U Hrvatskoj je taj zahvat, ali na odraslom pacijentu, prva učinila prof. dr. Maja Strozzi, a ubuduće će se i djeci, umjesto teških kardioloških operacija, raditi ovaj ‘poštedni’ kroz femoralnu venu.
“Djeca rođena sa srčanim greškama nerijetko već u mlađoj dobi imaju više teških operacija pa je svaki pomak u liječenju koji smanjuje opasnost i jamči brži oporavak dobrodošao. Sad smo pokazali da je moguće i u Hrvatskoj raditi ovaj zahvat koji zamjenjuje klasične kardiokirurške zahvate kod djece povezane sa značajno većim brojem opasnosti. Naime, kod tih pacijenata upravo zbog višekratnih operacija zbog urođenih srčanih grešaka mogu nastati problemi poput suženja ili popuštanja zaliska u desnoj strani srca. U tom slučaju pati cijeli organizam, pacijent loše podnosi napore, brže se umara”, objašnjava doc. dr. Dilber razloge zbog kojih su potrebni dodatni zahvati pa je onda dobro da budu poštedni.
Naime, kod klasičnih kardiokirurških operacija u takvim slučajevima, kad je trebalo mijenjati plućni zalisak, bilo je nužno napraviti rez i otvoriti srce. Potom se postojeći zalisak, koji se nalazi u ‘nekoj kalcificiranoj tubi’, izreže i stavi ili novi provodnik ili nova valvula. Riječ je o operaciji koja može potrajati i više od osam sati, a što je najgore, smrtnost je čak do 15 posto, što govori da se radi o potencijalno po život opasnom zahvatu.
Nova metoda očito je komplicirana, ali ipak može se reći vrlo poštedna za pacijenta u odnosu na klasičnu operaciju.
“Ovo je izrazito zahtjevna procedura koja se radi kod pacijenata višekratno operiranih zbog složenih srčanih grešaka koji imaju opstrukciju desne klijetke. Kroz femoralnu venu (u preponi) najprije se uz pomoć katetera umeću stentovi u kalcificirane i zato stenotične (sužene) i insuficijentne (loše otvaranje) postojeće bolesne provodnike ili umjetne valvule, potom se ti isti dilatiraju/rupturiraju (šire ili razbijaju) visokotlačnim balonima. Nakon pripreme zone polaganja, na to mjesto (pulmonalna pozicija) umeće se nova valvula također transkateterskim putem”, objašnjava doc. dr. Dilber.
Ova metoda je minimalno invazivna jer se radi ‘kroz nogu’ i to sve uz pomoć katetera. Pacijentima na Rebru ugrađena su najprije dva stenta, sve se to proširi balonom i nakon toga pozicionira zalisak obložen platinom i iridijem.
“Naša dva pacijenta otpuštena su iz bolnice nakon dva dana, a pretrage su pokazale da su oni dobro i da efekt zahvata nije ništa lošiji od onog postignutog klasičnim operacijama. Primjerice, desna klijetka koja je prije zahvata bila ‘napuhana’ i loše se kontrahirala, nakon naše intervencije se smanjila i radi baš onako kako treba. Oporavak je bio značajno brži i pokazalo se da su pacijenti nakon zahvata bili dobrog općeg stanja. Također valja reći da je desetogodišnje praćenje pacijenata kojima su učinjeni ovi poštedni zahvati pokazalo da smo dobili ‘alat’ koji je budućnost liječenja osoba rođenih sa srčanim manama. Što je još važnije, dogodi li se za desetak ili više godina novi problem s umjetnom valvulom postupak se može ponoviti na isti način kod istog pacijenta”, kaže dr. Dilber koji je ovu metodu liječenja učio u Münchenu.
“Bio sam nekoliko mjeseci na edukacijama, a onda bih povremeno odlazio i dodatno učio od njemačkih kolega. Zadovoljan sam što se pokazalo da i mi u Hrvatskoj možemo uhvatiti korak s kolegama u zapadnoj Europi. Istina je da je ovo timski rad u kojem osim nas kardiologa sudjeluju i kardiokirurzi koji su ‘na čekanju’ ako nešto krene po zlu. No, da bismo mogli napredovati imali smo i potporu uprave bolnice koja je otvorena za inovacije koje predlažemo”, naglašava doc. dr. Dilber.
“Ovaj zahvat ipak nije za one najmlađe, jer da bi se radilo ‘sve kroz nogu’ nužno je da mali pacijenti imaju barem sedam godina, odnosno 20-ak kilograma, i da su im krvne žile ipak malo šire jer su uvodnice s kojima radimo dosta široke i velike. S obzirom na to da kardijalna kirurgija spašava sve više djece koja se rode sa srčanim greškama, bit će i sve više onih kojima će tijekom života biti potrebno ‘popraviti’ zaliske, a ova će im metoda omogućiti da se to učini na značajno manje stresan način. Naša je procjena da bi, kad je riječ o djeci, u Hrvatskoj godišnje trebalo 10-20 ovih perkutanih implantacija”, zaključio je dr. Dilber.
