NOVI GLOBUS - Tri godine centrističkog umivanja HDZ-a je završilo. Bio je to samo Plenkovićev intermezzo. Slijedi novi zaokret udesno, bilo kao blago skretanje, što je manje vjerojatno, ili kao ozbiljno prestrojavanje u hodu, što je izvjesnije. Epilog je isti. Zajedno sa HDZ-om i Hrvatska skreće udesno.
Tri godine centrističkog umivanja HDZ-a je završilo. Bio je to samo Plenkovićev intermezzo. Slijedi novi zaokret udesno, bilo kao blago skretanje, što je manje vjerojatno, ili kao ozbiljno prestrojavanje u hodu, što je izvjesnije. Epilog je isti. Zajedno sa HDZ-om i Hrvatska skreće udesno.
Okidač za ovaj zaokret su izbori u vladajućoj stranci. Ispiranje prljavog veša trajat će tri-četiri mjeseca, od veljače u kojoj se kampanja zahuktava(la), preko ožujka u kojem se bira sam najuži vrh stranke, šest najvažnijih ljudi, do svibnja kada se na izbornom Općem saboru stranke biraju Predsjedništvo HDZ-a i Nacionalni odbor, novo središnje stranačko političko tijelo.
Andrej Plenković mora se suočiti s gorkom istinom. Nije uspio promijeniti HDZ onako kako je on htio. Da su ministri padali kao na traci u procesu unutarnjeg čišćenja stranke, moglo bi se govoriti o ozdravljenju. Ne, on ih je smjenjivao ne zato što su nesposobni, niti zato što su slabo ili malo radili, nego pod pritiskom javnosti. Branio ih je dokle je god mogao i ispraćao s neskriveneom tugom. Na kraju su za sve bili krivi mediji.
Plenković sada uz sebe ima samo najuže, ali uglavnom vlastitom, predsjedničkom odlukom oktroirano vodstvo stranke. Stranačka desnica prigovara da nemaju izborni legitimitet u HDZ-u. Na one koji mu javno daju potporu bolje je da i ne računa jer mnogi od njih već traže odstupnicu. Sve je veći broj onih koji se za najviše funkcije kandidiraju bez dogovora s njim. U protekle tri godine nešto slično bilo je nezamislivo. Niti jednom šefu HDZ-a prije Andreja Plenkovića nije se iskazivalo toliko nepovjerenja. Bio je i ostao strano tijelo za mnoge u HDZ-u.
Milijan Brkić je u nedjelju javno obznanio da staje na stranu izazivača koji traže promjene. Prva i najvažnija promjena je micanje Plenkovića s mjesta predsjednika stranke. Brkić je brutalnije, ali zato efektnije od drugih sastavio popis Plenkovićevih grijeha: neodlučan je, sporo donosi odluke, nedostaje mu hrabrosti, kasni s rješenjima, okružio se ljudima bez stranačkog legitimiteta, stvorio je kult obožavanja stranačkog vođe... Miro Kovač je dan kasnije pridodao kako Plenković pokušava biti faraon ili neki novi Tito.
No, (s)micanje Plenkovića nije preduvjet za otvaranje procesa „vraćanja diteta materi“, odnosno za izručenje kormila HDZ-a unutarstranačkoj desnici. Taj proces se već odvija i, zapravo, u borbi za politički opstanak predvodi ga sam Plenković. Nakon što su Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier obznanili da zajednički, uzajamno se potpomažući, kreću u povratak HDZ-a na staze utemeljitelja Franje Tuđmana, kojeg je, po njima, Plenković iznevjerio, aktualno vodstvo je krenulo u protuakciju.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
