Demonstranti u Gruziji dali su detaljne izvještaje Gruzijskom servisu Radija Slobodna Evropa (RSE) o brutalnim policijskin premlaćivanjima tokom demonstracija protiv vladine odluke da zaustavi pregovore o članstvu u Evropskoj uniji (EU).
Prekomjerno policijsko nasilje na protestima, koji su održavani šest noći zaredom, izazvalo je talas averzije u Gruziji i osude u inostranstvu.
Gotovo 300 ljudi do sada je optuženo u vezi s protestima, većina zbog optužbi za sitno huliganstvo i pružanje otpora hapšenju. Evo samo nekih od njihovih priča.
Salome Zandukeli: Zbog čega me udarate?
Na protestima, kako sam akaže, Salome Zandukeli voli da stoji na čelu i noć 2. decembra nije bila drugačija. Sa prijateljicom je stajala u prvih nekoliko redova demonstranata na aveniji Rustaveli, ulici u centru Tbilisija koja je bila centar protesta.
Kada je policija pokrenula akciju za razbijanje protesta, Zandukeli i njena prijateljica su pobjegle, tražeći utočište u obližnjoj poslovnoj zgradi. "Znala sam da ulazak tamo nije dobra ideja", kaže Zandukeli. "Ali u tom trenutku nismo mogle razmišljati o bilo nečemu drugom."
Ubrzo su ih snage sigurnosti slijedile, a dvije žene su pokušale pobjeći niz stepenice.
"Vjerovatno nas je jurilo 20-25 RoboCopa", kaže Zandukeli. "Kada sam se okrenula, prvo na šta sam pomislila je da počnem da ih snimam, ali to je jednog od njih toliko iznerviralo da je pritrčao i rekao mi da isključim mobilni. Kada to nisam uradila, oteo mi ga je iz ruke, bacio na zemlju, a zatim me pribio uz zid."
Interventna policija je zatim počela da viče na njih dvije, psuje i udara iz, prisjeća se Zandukeli. Sjeća se da je vidjela svoju prijateljicu Natiju kako pada na pod, pokušavajući da zaštiti glavu od udaraca.
"Udarali su nas u glavu", kaže ona, a ja sam vikala: "Šta je s vama?.... Kad sam mu rekla: 'Zašto me udarate? Nisam vaše dijete' rekao je: 'I nisi moje dijete, i zato te udaram'."
Dvije žene su uspjele da pobjegnu, sakrivši se u baru duž avenije Rustaveli. Ali za nekoliko minuta, kaže Zandukeli, cijela ulica je bila puna policije za nerede. Ugasili su svjetla u baru i zaključali vrata.
"Da su oni upali, ne znam šta bi bilo s nama", kaže ona.
Gia Jvaršeišvili: Preživio sam slučajno
U 4 sata ujutro 2. decembra, policija je upravo ispalila suzavac na masu. Dok su demonstranti bježali, šireći se po ulicama oko parlamenta, Gia Jvaršeišvili, aktivista sa invaliditetom, kaže da je vidio jednu od svojih prijateljica kako stoji sama na uglu ulice, držeći zastavu u ruci.
Jvaršeišvili je ranije bio na političkim skupovima i mislio je da će biti siguran. "Ponekad stojim između demonstranata i policije -- pravo ispred njih -- i nikada nisam bio udaren ili uhapšen", kaže on. "Nikad ne radim ništa nasilno."
Ovaj put nije bio te sreće. Snage sigurnosti su počele trčati prema njemu, kaže Jvaršeišvili, "optužujući ga da je bacio molotovljev koktel". Tada su ga počeli tući i govoriti mu da nije dostojan gruzijske zastave koju nosi njegov prijatelj.
Policajci su ga natjerali na pod. Sjeća se kako je njegov prijatelj molio policiju da ih prestane tući.
Prije nego što su ga odveli do policijskog kombija, natjerali su ga da prođe kroz "koridor" specijalaca koji su ga vrijeđali. "Pozivali su ostale da čuju: 'Ovaj je bacio molotovljev koktel". "Čuvši to, napao me je drugi bijesni policajac." Ovaj put je, kaže, napad bio bez milosti.
Kasnije, u zadnjem dijelu policijskog kombija, policija je, kaže, gurnula uhapšene na pod i počela da ih udara. Jvaršeišvili kaže da se pokušao sakriti ispod sjedišta kako bi zaštitio lice, ali su ipak uspjeli doći do njega.
"Odjednom sam bio u nepodnošljivim bolovima i shvatio sam da sam povrijeđen. Tada nisam znao, ali sam imao slomljeno rebro", kaže on. Jvaršeišvili navodi da je uspio otpuzati. "Bilo mi je teško da dišem. Čuo sam kako govore: 'Ne dozvolite da ovaj k..... sin umre'."
Nakon što su ga fotografisali i uzeli mu ranac, telefon i novčanik, konačno su ga odveli na medicinsko zbrinjavanje. "Ne brinu da će povrijediti ljude“, kaže on. "Preživio sam samo igrom slučaja."
Zviad Ratian: Samo su me tukli i tukli...
Na snimku se vidi kako čovjeka u narandžastoj jakni provlače kroz masu policije obučene u crno. Policajci ga više puta udaraju šakama dok ga provlače kroz gomilu. U jednom trenutku, on pada i gotovo nestaje iz vidokruga, dok ga policajci šutaju i udaraju po njemu. Zatim kada se uspravi na noge dobija još udaraca.
Samo zbog njegovog prepoznatljivog svijetlog sakoa prijatelji Zviada Ratiana znali su da je čovjek na snimku on.
Neposredno prije nego što se to dogodilo, Ratian, pjesnik, kaže da je protestirao sa svojim prijateljima u centru Tbilisija. Došlo je do tuče, a on kaže da je pokušao da zaštiti svoje kolege demonstrante od policije.
"Samo sam stajao, nisam vrištao... Samo sam ih prekrio rukama", kaže on.
Tada je njegovo mučenje istinski počelo.
Policija ga je privela i pretukla u zadnjem delu kombija. "Jednostavno nisu stali. Samo su me tukli i tukli", kaže Ratian, koji je ostao sa slomljenim nosom i unutrašnjim krvarenjem.
Kaže da se sjeća da ga je jedan od policajaca udarao po licu i tijelu. Kako su mu ruke bile vezane, kaže da je jedini način da izbjegne udarce bio okretanje. "Nisu me mogli slomiti", dodaje.
U jednom trenutku na putu do pritvorskog centra, policijski kombi se kratko zaustavio i Ratian kaže da je jedan mladić uvučen u vozilo.
“Bio je jako pretučen”, sjeća se. "[Ali policajci] su zapisali da je pao niz stepenice."
Tornike Beradze: Bila je lokva krvi...
"Išli smo od ulice Ingorokva do ulice Zubalašvili.... Moj brat je bio ispred nas, a ja i jedan naš prijatelj smo ga pratili malo iza", kaže Tornike Beradze, koji se oporavljao u bolnici od potresa mozga nakon što je uhapšen u noći 1. decembra.
Najprije je interventna policija prišla njegovom bratu Beki, novinaru Gruzijskog servisa RSE, agresivno pitajući zašto je ovdje, kaže Beradze. "Kada smo vidjeli šta se dešava, prišli smo im i pitali ih šta se dešava. Rekli smo da ako je ova ulica blokirana, možemo ići drugim putem."
Čim je to rekao, pozvala su ga dva policajca. "Pretresli su moje džepove, izvadili telefon, novčanik, ključeve od kuće. Zatim su mi otrgnuli ranac i ispraznili ga [na zemlju]", kaže Beradze.
"Unutra sam imao flašu vode i [gasne] maske. Pitali su me šta je to, imam li nešto nezakonito, a onda su me udarili prvim udarcem", kaže on.
Nakon što su ga pretukli, Beradze kaže da su mu stavili lisice i odveli ga prema aveniji Rustaveli.
"Pokušao sam da kažem svom bratu da bude oprezan", kaže Beradze o trenutku kada su ga odvodili, "ali kada sam se osvrnuo da mu kažem, dobio sam još nekoliko udaraca u lice". Svaki put kada bi podigao glavu, kaže Beradze, ponovo je bio udaren.
Napadi su nastavljeni kada su ga, kaže, strpali u policijski kombi.
"Bila je to noćna mora. Svi su bili pretučeni, a na podu je bila lokva krvi.... Kada sam počeo da čistim lice, vrata su se otvorila, a policajac me je ponovo udario u lice. Onda su se vrata ponovo otvorila i uvedeni su moj brat i moj prijatelj."
Njegovog brata Beku je policija takođe teško pretukla. Nakon što je bio u pritvoru, pušten je u zoru 3. decembra.
