Presude bivšem šefu Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću, biće posljednje pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS). Prvostepene presude biće izrečene 30. juna, a na koje postoji mogućnost žalbe i odbrane i optužbe. Nakon toga se završavaju svi procesi koje je prethodno počeo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Stanišić i Simatović, optuženi su po četiri tačke optužnice. Terete ih za progon, ubistva, prisilno premeštanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH), od 1991. do 1995. godine.
Presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću 30. juna u Hagu
Poslije prvog suđenja, Haški tribunal je Stanišića i Simatovića, u maju 2013., oslobodio krivice, a Apelaciono vijeće Tribunala je poništilo prvostepenu presudu i prvi put u istoriji tog suda naložilo da se u potpunosti ponovi suđenje.
Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je proces pred Haškim sudom u kojem se utvrđuje da li su zvaničnici Srbije bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.
Pred Haškim tribunalom i njegovim nasljednikom, sudskim Mehanizmom, do sada nijedan funkcioner Srbije za to nije proglašen krivim, iako se za zločine sudilo i nekadašnjem predsjedniku Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodanu Miloševiću.
Milošević je bio i jedina najviše rangirana politička ličnost optužena pred Tribunalom. Uhapšen je 1. aprila 2001. zbog zloupotrebe službenog položaja, a na osnovu Uredbe Vlade Srbije, Haškom tribunalu izručen je 28. juna 2001. godine.
Preminuo je 11. marta 2006. godine u pritvoru Tribunala u Hagu, tokom suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti na Kosovu i u Hrvatskoj i za genocid u Bosni i Hercegovini.
Kaznu izdržalo 59 osuđenih za ratni zločin
MKSJ ili Haški tribunal kako se još naziva ovaj sud, za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije do sada je optužio 161 osobu. Osuđena je 91 osoba, od kojih je 59 izdržalo kaznu.
Prva pravosnažna presuda, kazna od pet godina zatvora izrečena je 1998. godine Draženu Erdemoviću za učešće u strijeljanju od 1.000 Bošnjaka iz Srebenice u julu 1995. godine.
Erdemović je, kako je kasnije naveo u priznanju krivice pred Tribunalom, učestvovao u strijeljanju između 1.000 i 2.000 Bošnjaka 16. jula 1995. na farmi Branjevo, kod sela Pilica, nadomak Zvornika na istoku BiH.
Nakon priznanja krivice i u zamjenu za svjedočenja dobio je smanjenje prvostepene kazne sa 10 godina, na pet godina zatvora i zaštićeni tajni identitet.
Erdemović je bio i prvi optuženik kojeg je Srbija isporučila MKSJ 1996. godine.
Dragan Nikolić, zvani Jenki, nekadašnji komandant logora „Sušica“ u Vlasenici, na istoku BiH, prva je osoba koju je MKSJ optužio za ratni zločin u BiH. Optužnica je podignuta u novembru 1994. godine, a nakon priznanja krivice da je tokom 1992. godine učestvovao u ubistvima, mučenju i silovanju zatočenih Bošnjaka osuđen je na 20 godina zatvora.
Poslije dvije trećine izdržane kazne, 2013. godine pušten je na prijevremenu slobodu, a preminuo je u junu 2018. godine.
Ukupno je devet osoba umrlo nakon suđenja ili tokom izdržavanja kazne.
Prve istrage za ratni zločin na području bivše Jugoslavije, provedene su u opštini Prijedor, na sjeverozapadu BiH.
Upravo je za zločine počinjene u logoru Omarska, na području Prijedora i otpočelo prvo suđenje na MKSJ. Prvi u nizu optuženih za zločine u Prijedoru našao se komandant logora Duško Tadić, koji je potom osuđen na 20 godina zatvora.
U logoru je bilo zatočeno više od 3.300 civila, Hrvata i Bošnjaka s područja Prijedora i okoline, a oko 800 ih nije preživjelo torture.
Od svih zločina na prostoru bivše Jugoslavije jedino Srebrenica proglašena genocidom
Prva presuda za genocid u Srebrenici pred Haškim tribunalom je izrečena 2001. godine generalu Vojske Republike Srpske (VRS) Radislavu Krstiću koji je osuđen na 46 godina zatvora. Kazna je kasnije smanjena na 35 godina zatvora.
Od svih zločina koji su se dogodili na prostoru bivše Jugoslavije jedino je zločin u Srebrenici počinjen jula 1995. godine pred MKSJ proglašen genocidom.
Srpske snage, predvođene glavnim komandantom Vojske Republike Srpske (VRS) Ratkom Mladićem, su nakon ulaska u zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija (UN) u julu 1995. godine, ubile oko 8.000 muškaraca i dječaka.
Za ovaj je zločin Mladić pravosnažno osuđen na kaznu doživotnog zatvora, baš kao i nekadašnji predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Radovan Karadžić.
Još tri visokorangirana oficira VRS osuđena su na doživotne kazne zbog genocida u Srebrenici.
Samoubistvo u sudnici
Jedina žena kojoj je sudio MKSJ bila je nekadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić. Nakon priznanja krivice za progon Bošnjaka i Hrvata u 37 opština u BiH 1992. godine, osuđena je na 11 godina zatvora. Na slobodu je puštena 2009. godine nakon što je izdržala dvije trećine kazne.
Iako je postupak protiv Simatovića i Stanišića najduži postupak u istoriji ovog suda, jer traje već 18 godina, sa ponovljenim postupkom, najduže suđenje u kontinuitetu je bilo čelnicima takozvane Herceg-Bosne.
Trajalo je sedam godina, a završeno osuđujućom presudom za šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata koji su, kako stoji u presudi, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem podjele Bosne i Hercegovine i pripajanja njenih dijelova Hrvatskoj.
Osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora.
Na izricanju presude 29. novembra 2017. predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u takozvanoj Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tokom 1993. godine, general Slobodan Praljak, u sudnici Tribunala počinio je samoubistvo, popivši otrov.
Pred Tribunalom je prvi put u istoriji utvrđeno i kako je silovanje zločin protiv čovječnosti, te da je korišteno kao metoda ratovanja.
Ovo je potvrđeno u presudama protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića za silovanja i zlostavljanja počinjena 1992. godine u Foči, gradu na istoku BiH.
Ubijeni Albanci i masovne grobnice
Visokorangirani zvaničnici vojske i policije Srbije osuđeni su i za zločine na drugim prostorima bivše Jugoslavije.
Jedan od njih je i bivši pomoćnik ministra policije i načelnik Resora javne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije Vlastimir Đorđević.
Osuđen je na 18 godina zatvora za ratne zločine na Kosovu, među kojima je i prebacivanje leševa ubijenih kosovskih Albanaca u masovne grobnice.
Između ostalog i za masovnu grobnicu otkrivenu 2001. godine na poligonu Specijalne antiterorističke jedinice, smještenom u batajničkom naselju Trinaesti Maj, udaljenom 20-ak kilometara od centra Beograda. U nju su dovezena i zakopana tijela 744 kosovska Albanca.
Đorđević je jedina osoba koja je u Hagu odgovarala za ukupno četiri pronađene masovne grobnice.
Za prisilno premiještanje, deportacije, ubistva i progon albanskog stanovništva sa Kosova, na 20 godina zatvora osuđen je načelnik Štaba MUP Srbije, genaral Sreten Lukić. Zajedno sa Lukićem, pravosnažno su 2014. osuđeni i bivši potpresjednik vlade SRJ Nikola Šainović na 18 godina zatvora i bivši komandant Treće armije Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković na zatvorsku kaznu od 22 godine.
Ratnom komandantu Prištinskog korpusa generalu Vladimiru Lazareviću, Tribunal je zbog pomaganja i podržavanja zločina na Kosovu tada izrekao kaznu od 14 godina zatvora, a načelnik Generalštaba VJ Dragoljub Ojdanić osuđen je na kaznu od 15 godina zatvora.
Bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović oslobođen je krivice poslije prvostepenog suđenja.
18 osoba oslobođeno krivice
Za zločine počinjene tokom akcije „Oluja“, na optuženičkoj su se klupi u Hagu našli i generali Hvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak.
Nakon suđenja su oslobođeni optužbe za zajednički zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja Srba s tog dijela hrvatskog teritorija.
Pred MKSJ ukupno je 18 osoba oslobođeno optužbi.
Među njima su i bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) Sefer Halilović, koji je oslobođen krivice za zločine nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini, u mjestima Uzdol i Grabovica, počinjene 1993. godine.
Krivice je oslobođen i bivši komandant ARBiH iz Srebrenice Naser Orić za zločine nad Srbima uz Srebrenici počinjene od 1992. - 1993. godine.
Jedini u Hagu osuđeni general ARBiH je Rasim Delić. Delić je u Hagu osuđen na tri godine zatvora zbog zločina koje su počinili mudžahedini u selu Livade i logoru Kamenica, jula i augusta 1995. godine. Delić je umro u Sarajevu 2010. godine.
Pred MKSJ ukupno su četvorica pripadnika Armije RBiH dobila 45 godina zatvora za zločine nad Srbima, a dvojica su za zločine nad Hrvatima srednje Bosne dobila ukupno 5 i po godina zatvora.
Hag: Haradin Bala na slobodi
Haški tribunal oslobodio je i bivšeg komandanta Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK) Ramuša Haradinaja, te pripadnike OVK Idriza Baljaja i Lahija Brahimaja, koji je prethodno kažnjen sa šest godina zatvora, a oslobođen u ponovljenom postupku.
Haradin Bala, bivši pripadnik Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK) osuđen je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u logoru Lapušnik.
Za zločine u Hrvatskoj 82 godine zatvora
Haški sud na 35 godina osudio je nekadašnjeg predsjednika samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK) Milana Martića, za pomoć pri organiziranju etničkog čišćenja svih nesrba na području pod njegovom kontrolom, kao i za raketne napade na Zagreb. Ovo je ujedno i najveća pojedinačna kazna za zločine na području RSK.
Za zločine u Hrvatskoj u Haškom je tribunalu osuđeno šestero Srba na ukupno 92 i po godine zatvora.
Johan Tarčulovski, jedini je makedonski državljanin osuđen pred Tribunalom u Hagu za zločine tokom oružanog konflikta u Makedoniji 2001. godine.
Oslobođen je nakon što je odslužio dvije trećine od 12-godišnje zatvorske kazne zbog komandovanja akcijom makedonske policije u selu Ljuboten, u kojoj su prema presudi Tribunala, ubijeni albanski civili.
Za isti slučaj bio je optužen i njegov tadašnji nadređeni, bivši ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškoski, koji je na kraju oslobođen odgovornosti.
MKSJ je povukao 20 optužnica, a 17 optuženih je umrlo, ne dočekavši početak suđenja.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osnovalo je Vijeća sigurnosti UN-a 1992. Sa radom je počeo 1993. ,a sjedište Suda je u Den Haagu u Holandiji.
