Prije dvadeset godina smo došli u Crnu Goru bježeći od rata na Kosovu. Niko do nas petoro u porodici do danas nije dobio crnogorsko državljanstvo, uključujući i člana rođenog u Crnoj Gori, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridesettrogodišnja sagovornica koja je tražila anonimnost.
Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić je 22. februara na svom Tviter profilu napisao da su građani koji godinama žive u Crnoj Gori a nijesu dobili crnogorsko državljanstvo - zaslužili da se njihovo pitanje konačno riješi.
Premijer, međutim nije saopštio da li se planira izmjena postojećeg Zakona o crnogorskom državljanstvu, uvođenje dvojnog državljanstva, skraćivanje rokova boravka kao uslova za dobijanje državljanstva ….
Na pitanja RSE kabinetu premijera Krivokapića, do objavljivanja ovog teksta nije odgovoreno.
Ni iz Ministarstva unutrašnjih poslova nijesmo dobili odgovor koliko je do sada ukupno podnijeto zahtjeva za državljanstvo. Odgovoreno nam je samo da je u proceduri 468 zahtjeva, od kojih su pojedini stariji od dvije godine.
Ne treba mijenjati već primjenjivati zakon
Aktuelni Zakon o crnogorskom državljanstvu je usvojen u februaru 2008. godine, dvije godine nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore.
Usvojen je glasovima poslanika tadašnje vladajuće koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (DPS) predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Poslanici većine opozicionih partija, koje su danas mahom u Demokratskom frontu, ocijenili su zakon "rigidnim i diskriminatorskim", posebno prema Srbima u Crnoj Gori kojima je zakonom onemogućeno da uz crnogorsko imaju i srpsko državljanstvo.
U međuvremenu na izborima 30. avgusta prošle godine vlast se promijenila, tako da tadašnji kritičari zakona sada imaju parlamentarnu većinu.
Nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, profesor prava Blagota Mitrić za RSE kaže da Vlada ne mora da donosi nove propise kako bi obezbijedila sticanje crnogorskog državljanstva već samo da primjeni postojeće.
„Mnogi građani koji nemaju sada državljanstvo a dugo godina žive u Crnoj Gori, to su uglavnom bile izbjeglice, ispunili su uslove. Imaju deset godina prebivalište ili su pet godina u braku sa crnogorskim državljaninom“, komentariše Mitrić.
Kad je pak riječ o praksi u primjeni ovog zakona Mitrić smatra da je prethodna vlast DPS-a izbjegavala da dodijeli državljanstvo upravo zbog biračkog prava.
„Sve je urađeno zbog izbornog prava, odnosno zbog biračkog prava koje bi svi kao državljani Crne Gore dobili “, zaključuje Mitrić.
Do sticanja preko odricanja
Jelena je u Crnu Goru došla iz Mostara prije gotovo tri decenije, početkom ratnih devedesetih. Tek krajem godine moći će da dobije državljanstvo.
“Dodatni uslov za to će mi biti da se odreknem državljanstva Bosne i Hercegovine (BiH) što, iskreno iz sentimentalnih razloga ne želim da uradim pa još ne znam kako ću to pitanje riješiti kada dođe na red. Zanimljivo, kad bih bila udata za crnogorskog državljanina ne bih morala da se odričem državljanstva BiH“, kaže Jelena.
Kada je prvi put podnijela zahtjev odbijena je jer je imala pasoš BiH.
Zakon o crnogorskom državljanstvu isključuje mogućnost uzimanja dvojnog državljanstva, pod prijetnjom gubitka crnogorskog. Dvojno državljanstvo stekli su samo oni koji su ga imali prije osamostaljenja Crne Gore 2006. godine.
Jelena u svemu vidi i neke druge razloge zašto ljudi poput nje ni nakon više decenija života u Crnoj Gori nijesu dobili državljanstvo.
“Razlog bi mogao biti političke prirode. Nas je toliko da bi mogli da odlučimo izbore. Ipak, mi ovdje živimo, radimo, školujemo se i plaćamo porez”, poručuje Jelena.
Naša sagovornica sa početka priče kaže da je politika ne interesuje te da joj najteže pada što ne može da putuje van Crne Gore.
“Politika me ne zanima i moji motivi nemaju veze sa tom pričom. Osim biračkog mi imamo gotovo sva ostala prava kao i drugi građani. Ali ja ne mogu da putujem bez pasoša , da posjetim rođake i prijatelje u Evropi. A u najboljim sam godinama života“, komentariše.
Šta bi moglo da bude u osnovi premijerove najave?
Namjera vlasti nije da reguliše pitanje građana koji duže žive u Crnoj Gori već da nekim ljudima iz Srbije, s Kosova ili Republike Srpske dodijeli državljanstvo kako bi se nacionalni balans u Crnoj Gori promijenio u korist srpskog korpusa, ocjenjuje za RSE advokat Nikola Martinović.
„To se radi pred popis u Crnoj Gori kako bi se povećao broj Srba. Ujedno većina njih bi glasala za srpske partije pa bi to značilo da bi Crnogorci u Crnoj Gori postali manjina“, kaže Martinović.
Naglašava i da je za ljude koji žive u Crnoj Gori duže od 10 godina Zakon o crnogorskom državljanstvu jasan.
„Njima pitanje državljanstva treba riješiti, bez dileme, jer je nedopustivo da, na primjer, žena rodi troje djece a nema crnogorsko državljanstvo, a u Crnoj Gori živi i tu je porodicu osnovala“, navodi Martinović.
Zakon nije isti za sve
Problem kako doći do crnogorskog državljanstva ne muči samo one koji su prije više decenija iz bivših jugoslovenskih republika pogođenih ratom došli u Crnu Goru i tu ostali...
Tijana sa djecom i suprugom koji je stranac osam godina živi u Crnoj Gori. Djeca su rođena u inostranstvu i bez obzira na to što im je majka Crnogorka, po aktuelnom zakonu nemaju pravo na crnogorsko državljanstvo.
“Meni su objasnili da moja djeca nemaju pravo na crnogorsko državljanstvo jer se ono daje djeci koja su rođena u inostranstvu od roditelja koji su oboje Crnogorci, ili djeci koja su rođena u Crnoj Gori i jedan od roditelja je Crnogorac”, kaže Tijana.
Pogađa je što u okruženju vidi drugačije primjere.
“Međutim, ja znam ljude koji su stranci a koji su dobili državljanstvo nakon par godina života ovdje i to je prosto nevjerovatno”, kaže Tijana.
Popis stanovništva u Crnoj Gori najvjerovatnije će biti održati na jesen, a tačan datum biće određen Zakonom o popisu stanovništva koji treba da utvrdi Vlada. Prvobitno, popis stanovništva je planiran za april neće biti održan jer nije usvojen budžet za 2021. godinu.
Iz Zavoda za statistiku (Monstat), koji bi trebalo da sprovede popis, ranije je saopšteno da su su sve planirane pripremne aktivnosti u ovoj fazi iz njihove nadležnosti gotove.
Poslednji popis je bio 2011. godine.
***Saradnja na tekstu Aneta Durović
