Prvi put u svoje 34 godine kao učiteljica, Lidija Prokopenko te 2022. godine nije stigla da vidi kako njeni prvaci završavaju obrazovanje. Umjesto toga, njena osnovna škola u istočnoj Ukrajini je zatvorena, a ona je bila prisiljena na prijevremenu penziju zbog sveobuhvatne ruske vojne invazije.
Njeno rodno selo, Studenok, bilo je samo nekoliko kilometara nadomak intenzivnih borbi u obližnjem Nacionalnom parku prirode Svete gore, gdje su ruske trupe ubrzo preuzele kontrolu nad šumovitim liticama parka. Do trenutka kada su ga ukrajinske snage ponovo zauzele, u septembru 2022, park je bio jako ugljenisan, pun kratera od eksplozija i ispresijecan lisičjim rupama.
Također je bio posut nagaznim minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima koja su izazvala najveći požar u istoriji Svetih gora dvije godine kasnije, nakon ruskog zračnog napada u septembru. Vatrogasne ekipe nisu mogle da se izbore sa požarom osam dana jer je spalio 7.000 hektara parka i na kraju odnio dom Lidije Prokopenko i veći dio njenog sela.
"Vatra se tako brzo proširila. Tako velike vatrene kugle letjele su zrakom... da se naša kuća nije mogla spasiti", rekla je ona.
Sada živi sa komšijama i sve je manje vjerovatno da će 64-godišnja bivša učiteljica poživjeti dovoljno dugo da vidi kako se park Svete gore ili njegov divlji svijet oporavlja.
Direktor parka Serhij Primačuk i drugi ukrajinski zvaničnici kažu da je teško ozbiljno razmišljati o obnavljanju Svetih gora ili bilo kojeg drugog ekosistema prije kraja neprijateljstava -- a čak i tada će za to vjerovatno trebati decenije. Park se nalazi u sjevernom dijelu regiona Donjeck koji je od 2014. djelimično okupiran od strane ruskih snaga i i dalje je poprište teških borbi.
Ukrajinski ekolog Volodimir Jarotski govori o zaokretu u smislu "efekta leptira" i nepredviđenim posljedicama, rekavši: "Ovo više nije 'zamah krila', ovo je zaista prilično značajan uticaj na okoliš."
Optužbe o ekocidu
Prema nevladinoj organizaciji Sveukrajinska ekološka liga, od početka ruske invazije, količina ukrajinske šume uništene požarom porasla je do faktora 30 (faktor je nivo vlage u vazduhu, suhoća gorivog materaijala kao što je otpalo drvo, količina vjetra i temperatura koji igraju ulogu u stvaranju povoljnih uslova za šumske požare).
Ministarstvo životne sredine kaže da je 800.000 hektara šume zahvaćeno ratom, uključujući 2.400 hektara koje je trenutno pod ruskom okupacijom. Na tim mjestima, kažu stručnjaci, osim rovova koje su ruske snage iskopali, okupatori su koristili ukrajinske šume kao izvor za ilegalne sječe.
"Od ukupne površine ukrajinskih šuma od 10,4 miliona hektara, gotovo 3 miliona hektara šume je zahvaćeno neprijateljstvima", rekla je nedavno za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) zamjenica ministra za životnu sredinu Olena Kramarenko. "Samo zamislite da je [područje] tri četvrtine veličine Švicarske spaljeno ili uništeno rovovima."
Ukrajina radi na tome da se Rusiju smatra odgovornom za takva razaranja usljed invazije, uključujući aktivnosti za koje Kijev tvrdi da predstavljaju ekocid -- nezakonite ili nepromišljene radnje počinjene znajući da postoji velika vjerovatnoća ozbiljne, široko rasprostranjene ili dugoročne štete po okoliš. Ukrajinsko glavno tužilaštvo već istražuje 14 slučajeva prema članu svog Krivičnog zakona o ekocidu, uključujući razaranje koje je privuklo veliku pažnju u eksploziji brane Kahovka na jugu Ukrajine u junu 2023. godine.
Zvaničnici kažu da se sa svakim danom invazije koja je nedavno dostigla granicu od 1.000 dana, ekološka kriza Ukrajine pogoršava.
Ministarstvo životne sredine procjenjuje dosadašnju štetu u parku Svete gore na više od 16 milijardi grivna (385 miliona dolara), a jasnija slika će se pojaviti tek kada se rat završi i eksplozivi budu uklonjeni.
Stojeći na desnoj obali rijeke Sjeverni Donjec, koja vijuga kroz park, Kramarenko kaže da "zbog požara šuma izgleda više crna nego zelena".
"Zemlja i vazduh su zagađeni", navodi direktor Parka Prijmačuk, dodajući kako "nema mjesta za život insekata i ptica".
Jarotski, istraživač u Nacionalnom parku prirode Kreminna Woods u obližnjoj regiji Lugansk, napominje da na Svetim gorama više nema slijepih miševa. "Oni su obavljali važnu funkciju u šumi: jeli su iste insekte koji mogu biti opasni za drveće tokom reprodukcije", kaže on za RSE.
Veće životinje su stradale ili su pobjegle iz područja intenzivnih borbi na početku invazije, rekao je Jarotski, o čemu naizgled svjedoči porast populacija losova i jelena u rezervatu prirode Dnjepro-Orilik na zapadu. To je začarani krug, rekao je: "Vegetacija nestaje, mišoliki glodari nestaju. Nema glodara, nema baze hrane za [veće] grabežljivce."
Jednom kada se vegetacija ponovo pojavi, dodaje Jarotski, populacija glodara tada može brzo rasti bez predatora koji bi kontrolisali njihov broj i širili bolesti, uključujući i ljude.
Generacije za oporavak
Ranije ove godine, Ministarstvo životne sredine objavilo je plan za obnovu oštećenih područja parka Svete gore. Ali tada je izbio veliki požar i planovi su morali biti stavljeni na stranu ili prilagođeni dok je i ruska vojska nastavljala napredovanje na obližnjem frontu.
Kad bi se borbe sutra okončale, i dalje će biti potrebno 50-70 godina da se šume na ovim područjima vrate u predratno stanje, navodi šef državnog preduzeća Lyman Forestry Oleksij Prihodko.
Ipak, on i ekolozi koji su razgovarali za RSE rekli su da bi radovi mogli početi tek kada se riješi hitniji problem zaostalih mina. Reuters je javio da je najmanje 14 šumara poginulo od granatiranja ili eksplozije mina u parku dok se Ministarstvo životne sredine pozvalo na vojnu tajnu, odbijajući da pruži ažurirane podatke.
Do danas je Ukrajinska državna služba za vanredne situacije (DSNS) uspjela ukloniti eksploziv na samo oko 2 posto parka Svete gore, koji je prošaran malim naseljima.
"Prema izjavama Ministarstva životne sredine i Ministarstva odbrane, deminiranje šuma neće početi za 10 godina", rekao je Serhij Zibcev, direktor Regionalnog istočnoevropskog centra za praćenje požara. "Jer, recimo da imamo da radimo [da se deminira] polja i naselja i puteve 10 godina; za 10 godina će mjesta koja su nakon požara obnovljena sadnjom zarasti do te mjere da će biti praktično šikare."
Zibcev kaže da je moguće da Svete gore nikada neće biti potpuno deminirane. On navodi primjere nekih balkanskih zemalja u kojima su opasna područja jednostavno stavljena zagrađenim nakon ratova koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije. "Ogradili su te šume i to je to", rekao je Zibcev.
Ipak, brzo dodaje, iako bi opasnost od mina u nacionalnom parku mogla ostati barem još jednu deceniju, priroda se može sama oporaviti ako je prepuštena svojim načinima prirodne obnove.
"Ako pitate mnoge ljude, lidere, da li će se ova šuma oporaviti, u većini slučajeva će reći: 'Ne, neće se oporaviti, moramo posaditi šumu", rekao je Zibcev.
On navodi kako to nije istina, nego da će se priroda sama oporaviti, samo će trebati više vremena.
