Predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj i nevladine udruge za ljudska prava održale su 3. kolovoza u Zagrebu i Deringaju pored Gračaca u Lici komemoracije za stradale i prognane hrvatske Srbe u akciji "Oluja" u ljeto 1995. godine.
Protiv podržavljenih politika sjećanja koje su činjenično i moralno nepotpune, a za empatiju prema svim stradalima, poručio je predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac na komemorativnom skupu u Deringaju stradalim i nestalim Srbima za vrijeme i nakon akcije "Oluja".
"Svoj život trebamo živjeti na dostojanstvu naših najboljih predaka i na napretku naših najboljih nasljednika", kazao je Pupovac.
"Trebamo ga živjeti i sa dostojanstvenim sjećanjem na one čiji su životi prekinuti nasilno, zločinstvom kao što je to bio slučaj sa preko stotinu Srba tokom i nakon 'Oluje' na području općine Gračac, te sjećanjem na više od 100 nestalih s područja ove općine, također Srba, a kojih se ovdje nitko ne bi sjetio – kao što se nadležna tijela vlasti nisu sjetila i danas se ne sjećaju svoje pravne odgovornosti za utvrđivanje okolnosti njihova stradanja 1995. godine – da se s našim prijateljima iz Antifašističke lige i Documente mi ovdje ne sjećamo", kazao je predsjednik SNV-a.
On je okupljene pozvao da se naročito sjete "naših sugrađana Hrvata" iz Like, iz drugih krajeva Hrvatske, ali i iz drugih zemalja koji su iz njih morali izbjeći i naseliti se ovdje.
"Jer i ta su stradanja jednako vrijedna naše empatije i našeg suosjećanja. U nama koji smo se i ove godine okupili da se sjetimo ima empatije, ima grča u grlu za sve koji su stradali, i za naše sunarodnjake Srbe i za naše sugrađane Hrvate, za sve koji nisu činili zločine", rekao je Pupovac.
"Mi nikoga koji to sam ne osjeća kao moralnu obavezu ne pozivamo da tako i sam čini, ali pozivamo sve da se sjećaju tako da čuvaju dostojanstvo sjećanja na one koji su bili žrtve nacionalizma, mržnje i neprijateljstva, da ih se sjećaju tako da ne stvaraju stanje trajnog nacionalizma, mržnje i neprijateljstva ovdje i tamo, i između ovdje i tamo, jer tako stvaraju stanje za nove žrtve", poručio je Pupovac.
'Propusti hrvatskog pravosuđa'
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič upozorila je na zakašnjelo i sporo procesuiranje ratnih zločina, gdje je u većini slučajeva hrvatsko pravosuđe propustilo utvrditi tko je i pod kojim okolnostima odgovaran za smrt vlastitih građana.
Predstavljena je i tradicionalna Izjava sjećanja Srpskog narodnog vijeća. Ovoga puta naglasak je stavljen na osudu političke zloupotrebe vojnih pobjeda, ali i stradanja u "Oluji", apelira se na vlasti u Zagrebu i Beogradu da se posvete traženju još 1.800 nestalih iz rata u Hrvatskoj kao zajedničkoj obavezi i da se vrate suradnji u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina.
Na komemoraciji pred pravoslavnom crkvicom Vaznesenja Presvete Bogorodice okupilo se stotinjak ljudi, mještana ovog kraja i njihovoh gostiju. Među njima bila je i potpredsjednica Vlade za društvene djelatnosti Anja Šimpraga, kao i njen prethodnik na toj funkciji, saborski zastupnik Boris Milošević.
Nedaleko skupa SNV-a u Deringaju protuskup sa manjim brojem sudionika održao je predsjednik izvanparlamentarne krajnje desne Autohtone – Hrvatske stranke prava (A-HSP) Dražen Keleminec. On je poručio da skup SNV-a "blati legitimnu i oslobodilačku 'Oluju'".
Prosvjed aktivista u Zagrebu
Petnaestak aktivista nevladinih udruga tradicionalno je pred "Oluju" razvilo na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića transparente "Zločini u 'Oluji' su odgovornost svih nas", "Odajmo počast svim žrtvama" i "Nacionalizam ubija" na latinici i ćirilici.
"Zahtijevamo procesuiranje počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon 'Oluje'. Zločini u 'Oluji' su odgovornost hrvatske države", kazala je Nela Pamuković iz zagrebačkog Centra za žene žrtve rata.
"Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama ovih zločina, prema ljudima koji su ubijeni", poručila je Nela Pamuković u ime Centra za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Centra za građansku hrabrost (Zagreb), Inicijative mladih za ljudska prava (Zagreb), Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije - UDIK (Sarajevo) i Ženske mreže Hrvatske.
"Za nas kao predstavnice/ke civilnog društva", kazala je, "suočavanje s 'Olujom' treba biti put pomirenja a ne put razdora".
"To ne treba biti put slavlja, nego put razumijevanja. Sve dok se ne suočimo s ratnim zločinima u 'Oluji', nemamo pravo upirati prste u druge", poručila je Nela Pamuković.
Solidarnost sa svim žrtvama
Nevladine udruge izdale su i prigodno priopćenje u kojem kažu kako akcijom izražavaju solidarnost "sa svim žrtvama rata i sa svim žrtvama zločina počinjenih u naše ime. Za vrijeme i nakon operacija 'Oluja' pripadnici Hrvatske vojske i policije te civili počinili su veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom RH, a da najveći broj tih zločina nikada nije procesuiran".
"Suprotstavljamo se državnom poricanju činjenica te ukazujemo i upozoravamo na to da su tijekom i nakon ove operacije ubijeni naši sugrađani srpskog etniciteta, njihova je imovina pokradena i uništavana, članovi njihovih obitelji su protjerani, a povratak im je de facto onemogućen. Društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti, nema perspektivu mirne budućnosti", podsjećaju u priopćenju nevladine udruge.
Njihova polusatna manifestacija bila je popraćena povremenim uzvicima negodovanja i psovkama nekoliko muškaraca, a bilo je prisutno snažno policijsko osigiuranje.
Priopćenjem je na poruke sa skupa reagirala jedna od veteranskih udruga poznata iz prosvjeda pred Ministarstvom branitelja pred deset godina, takozvanih "šatoraša", Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.
"Oštro odbacujemo i s gnušanjem osuđujemo neutemeljene i lažne parole kojima se moglo svjedočiti u srijedu 3. kolovoza danas u Zagrebu u organizaciji opskurnih, neprijateljskih i antihrvatski nastrojenih udruga", stoji u njihovom priopćenju.
Više o 'Oluji'
U hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja" od 4. do 7. kolovoza 1995. slomljena je pobuna dijela hrvatskih Srba koji su uz pomoć vlasti u Beogradu na širem području Like, Korduna, Banije i dalmatinskog zaleđa uz pomoć vlasti u Beogradu uspostavili samoproglašenu "Republiku Srpsku Krajinu" (RSK) sa Kninom kao glavnim gradom.
Omogućen je povratak za oko 300.000 Hrvata i drugih nesrba koje su vlasti samoproglašene "RSK" 1991. i 1992. godine protjerale sa područja pod svojom kontrolom.
Velik broj domaćih Srba otišao je pred "Olujom" iz Hrvatske - prema hrvatskim izvorima njih oko 130.000 organizirano u konvojima, a prema srpskim izvorima njih 200.000 - 300.000 prognano je ili pobjeglo u Bosnu ili Hercegovinu ili Srbiju u strahu pred hrvatskim snagama i to srpski izvori kvalificiraju kao etničko čišćenje.
U tjednima i mjesecima nakon završetka "Oluje" na reintegriranim područjima dešavaju se brojni paleži, pljačke i ubojstva domaćeg srpskog stanovništva koje nije izbjeglo.
Prema podacima Državnog odvjetništva, za kaznena djela za vrijeme "Oluje" i nakon nje - ubojstva, pljačke i palež - osuđeno je 2.380 osoba, međutim oni su suđeni za "obične" zločine, a ne za ratne zločine, jer Hag tada još nije donio svoj pravorijek o "Oluji".
Za ratne zločine postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine.
Prema publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava "Vojna operacija Oluja i poslije - Izvještaj" iz 2001. godine ukupan broj žrtava među Srbima je 677.
