Nakon konferencije za novinare dr. Ane Stavljenić Rukavina, desna ruke za zdravstvo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, ispada da se moralo smijeniti dr. Boru Nogala, ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak. Slušajući je, čovjek bi rekao da se dr. Nogalo zapravo sam smijenio, a dr. Stavljenić Rukavina je kao čelnica Upravnog vijeća bolnice samo provela nužnu formalnost. Nije, kaže ona, imala izbora jer su grijesi dr. Nogala bili takvi da ga se moralo smijeniti. Tako to piše u zakonu, rekla je naknadno izlazeći pred novinare.
Prošle su, dakle, pune 23 godine otkad je Nogalo u Dječjoj bolnici Srebrnjak i još punih 7 od počinjenja prvog “smrtnog grijeha” zbog kojega je morao otići.
“Upravnom vijeću nije ostavljeno na volju je li potrebno ili ne razriješiti ravnatelja, već ostaje jedino razriješiti ga. Dakle, kada Vijeće dobije izvješće o propustima u postupanju, dužno je razriješiti ga. Prema tome, Nogala nije smijenilo Upravno vijeće jer ima mogućnost o tome samostalno odlučivati, nego jer je to dužnost”, kazala je Stavljenić Rukavina.
Jedna optužba kaže da je kroz godine u kojima je upravljao Dječjom bolnicom Srebrnjak dr. Nogalo upriličio da se u bolnici obavljaju djelatnosti za koje nije dobio odobrenje resornog ministarstva. Druga kaže da je uz to zapošljavao liječnike bez odobrenja. U zadnjih sedam godina desetak je liječnika, stoji u optužbi, u radne knjižice dobilo pečate Dječje bolnice Srebrnjak zahvaljujući dr. Nogalu.
“Bit ću vrlo eksplicitna. Što biste rekli da ravnatelj neke škole raspiše natječaj za učitelja matematike, a onda na to mjesto primi učitelja likovnog jer je ostavio dobar dojam. To se dogodilo u Srebrnjaku. U njoj se obavljaju zahvati za koje bolnica nema licencu, za koje do jučer mi u gradu Zagrebu nismo znali”, rekla je Jelena Pavičić Vukičević, tvrdeći da nitko od gradskih otaca pojma nije imao da se u bolnici dr. Nogala djeca liječe i od onih tegoba za koje bolnica nije licencirana. Ispast će da gradske vlasti nisu znale ni to da na Srebrnjak dolaze djeca iz svih krajeva Hrvatske jer im se ondje pruža najstručnija pomoć, kao ni da se o svoj toj djeci kojima se ne može pomoći u drugim ustanovama brine premali broj liječnika i sestara, ali da unatoč tome postižu sjajne rezultate.
Ispada da je dr. Nogalu bila prepuštena bolnica u koju nitko nije zavirivao ni gledao što se u njoj zbiva i nikoga nije diralo što je od Dječje bolnice Srebrnjak stvorio Europski centar izvrsnosti za astme i alergiju, što je to prva bolnica prijatelj djece u Hrvatskoj. Tek kada je Dječja bolnica Srebrnjak potpisala projekt (to je bilo u srpnju) vrijedan 60 milijuna eura koji će se financirati iz europskih fondova, pojavio se interes za to kako dr. Nogalo vodi bolnicu.
Tek kada je, i to nakon deset godina koliko su dr. Nogalo i njegov tim pripremali projekt koji će u liječenje djece donijeti najmodernije tehnologije, neinvazivne za djecu i robotizirane, ravnatelj osigurao ogroman novac, postao je stvarno zanimljiv.
Jer, tko može objasniti da je netko punih sedam godina nezakonito zapošljavao liječnike a da to nitko nije primijetio, nego se Gradski ured za kontrolu uputio u računovodstvo Srebrnjaka baš onda kada je ravnatelj za bolnicu osigurao brdo novaca?! Dakle, zdravstvu koje je u potpunom rasulu od dugova, predugih listi čekanja, nezadovoljnih i iscrpljenih liječnika i sestara, te još nezadovoljnijih pacijenata najveći problem postaje ravnatelj koji je prije sedam godina umjesto pedijatra zaposlio liječnika školske medicine?!
Možda je dr. Nogalo doista zaobilazio pravila i radio po svome. No, što su sve ove godine radili oni koji su ga trebali kontrolirati? Mali pacijenti i njihovi roditelji svjedoče da je, ako je i radio mimo pravila, činio to u korist djece koja se na Srebrnjaku liječe zbog alergija koje su postale pošast modernog doba. Dr. Nogalo to odavno shvaća i godinama razvija Srebrnjak u pravcu regionalnog centra u kojemu će se pružati najstručnija pomoć za alergije i astme. Ono što mu nitko, kao ni cijelom njegovu timu koji ga podupire, ne može osporiti jeste da je imao viziju razvoja bolnice i upornost pri postizanju cilja. Jer, da nije tako, ne bi u srpnju potpisao ugovor kojim se u hrvatsko zdravstvo ubrizgava 60 milijuna eura europskog novca.
I sada kada taj novac treba utrošiti, kada treba početi raspisivati natječaje i početi s realizacijom projekta, dr. Nogalo odjednom ne valja i treba ga smijeniti po sili zakona. Ispada da dr. Nogalo nije podoban raspolagati sa 60 milijuna eura za koje se zajedno s još 20 ljudi iz bolnice znojio punih deset godina. Raspolaganje europskim novcem koji je priskrbio tim dr. Nogala da bi se u liječenje djece uvele najmodernije tehnologije i metode valja povjeriti nekome tko neće nikoga zaposliti a da prije toga ne dobije blagoslov Bandića, Stavljenić Rukavine ili Pavičić Vukičević.
